Uz liturgijska čitanja 25. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Danijel Koraca

Danas nas Isus u evanđelju poučava na koji način djeluje Božje milosrđe. Kakvi su odnosi unutar Kraljevstva nebeskoga. To je stvarnost koja se u potpunosti razlikuje od svih naših očekivanja, od naših načina postupanja, od naših razmišljanja. Kraljevstvo nebesko ima svoju logiku, Božju logiku, logiku ljubavi.
Evanđelja nam donose preko 40 zgoda u kojima Isus uzima slike iz svakidašnjice za svoje prispodobe. Bogatstvo slika kojima se Isus služio govori nam o sveopćem planu spasenja, o Isusovoj želji unijeti Božje kraljevstvo u sva područja ljudskog života. Koristeći slike iz svakidašnjeg života Isus ulazi u svijet i iskustvo onih koji stoje oko njega i slušaju ga, uspostavlja vezu s njima, uvodi ih u zbivanje koje mirno prate sve do onoga časa kada ih iznenada zaskoči jednom novom stvarnošću koja je strana njihovu dosadašnjem iskustvu, koja križa sve dosadašnje njihove stavove i koja ih zove na izlazak iz njih i na prihvaćanje onih koji su ponuđeni u prispodobi. To je onaj trenutak kada Božje misli nisu naše misli i kada njegovi puti nisu naši puti, kako nam danas u prvom čitanju govori Izaija. Ali su nam ti puti objašnjeni i pokazani, dapače osvijetljeni svjetlom Kristova Uskrsnuća, primjerom onoga koji je prvi krenuo tim putem i pokazao nam kako njime ići. Ova prispodoba o gospodaru vinograda izgleda kao ilustracija Isusovog zaključka na kraju današnjega evanđelja: „Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji.“. Međutim koliko god možda i pomislili da parabola o tome govori, to možemo zaključiti samo na temelju jednog retka, onoga koji govori o poretku isplate radnicima. No to nije središnje značenje, niti Božja poruka čovjeku. Uobičajeni naslov ove prispodobe je „Radnici posljednjeg sata“ ili „radnici u vinogradu“. Međutim, radnici su tu samo radi središnjeg lika parabole, a to je domaćin, odnosno gospodar. Zbog toga neki predlažu da bi bolji naslov bio „Dobri poslodavac“. U pozadini parabole je identifikacija domaćina/gospodara s Bogom. Problem koji se obrađuje u paraboli je slijedeći: Zašto posljednji primaju istu nagradu kao i oni koji su ranije došli na posao? Odgovor na to je: Kraljevstvo nebesko je Božji dar i ne smijemo mrmljati protiv Božje velikodušnosti. Ova prispodoba na poseban način brani Isusovu brigu za one u društvu koji su na margini – „prijatelj carinika i grešnika“. Postoji ravnoteža između Božje pravednosti i njegova milosrđa. Oni koji su došli prvi primaju pravednu nagradu za svoje djelo, onu za koju su se i dogovorili na početku. Dok činjenica da su oni koji su došli kasnije dobili jednaku plaću odgovara Božjem milosrđu.
Premda nam se može činiti nepravedno što svi radnici dobivaju istu plaću kao da su obavili isti posao, gledano iz Božje perspektive, perspektive njegova milosrđa, svima nam je Kraljevstvo nebesko darovano. Nekima prije, nekima kasnije. Nitko od nas nema pravo ništa potraživati. Zar bi se oni koji su Boga prije krenuli nasljedovati trebali ljutiti što su duže s njim, ili biti zavidni što su izvršavali njegove zapovijedi? Naprotiv, trebamo se radovati i zahvaljivati što posjedujemo tu milost.
Više puta su me razne zgode dovele u situaciju da sam kasno navečer morao prolaziti kraj nekih parkova, preko nekih trgova ili kroz mračne uličice. Putem sam često puta susretao i promatrao najčešće skupine mladih odjevenih u tamne tonove, mračno tamne, ne svečano tamne, sjede po klupama s bocama jeftinog alkohola od kojeg drugi dan puca glava, razgovaraju o temama i koriste se rječnikom koji ne ulazi u granice pristojnosti. Sve u svemu vrlo žalostan prizor. Istovremeno prisjećam se prizora s Trga Bana Jelačića i bdijenja mladih s papom Benediktom XVI. prilikom njegova posjeta Hrvatskoj početkom lipnja. Nekoliko desetaka tisuća mladih moli i slavi Gospodina. Jednako tako pred mjesec dana svjetski susret mladih u Madridu. Milijuni. Mislim si tako eto vinograda, eto onih koji su već od jutra krenuli na posao. Njihova lica su ispunjena radošću i mirom, svjedoče svojim vršnjacima o svojem susretu s Kristom, kako im je Isus promijenio živote. Zar bi im trebalo biti krivo što su tu? Dapače! No, zar bi trebali biti zavidni ako i oni iz mračnih parkova i s trgova jednom krenu za Gospodinom? Nipošto! Nego radovati se zajedno s Gospodinom, jer brat tvoj bijaše izgubljen i nađe se. Nije lako slijediti Gospodina, put je to koji često puta traži žrtvu i odricanje, od nas se traži drugačiji život od onih koji Gospodina ne poznaju. Neka nam na tom putu pomogne primjer i zagovor tolikih koji su krenuli za Gospodinom još od prve ure svoga života. Bogu hvala pa nam je katolička povijest puna takvih primjera, a za tim velikanima povijesti ne zaostaju i toliki naši suvremenici.