Kardinal Angelo Amato, pročelnik Zbora za proglašenje svetih, danas je u Maloj kući
Božje providnosti predvodio svečano euharistijsko slavlje za beatifikaciju „malenog
svećenika iz Cottolenga, kako ga od milja nazivao narod, inače prvog svećenika uzdignuta
na čast oltara nakon svetoga Josipa Benedikta Cottolenga, utemeljitelja Male kuće
Božje providnosti. Ljubaznost svetoga Franje Saleškog, poniznost svetoga Franje
Asiškoga i misionarski duh svetoga Franje Ksaverskoga u sebi je objedinio don Francesco
Paleari, član Družbe svećenika Presvetoga Trojstva, koji je nosio i njihovo ime. Bio
je vrlo niskog rasta, ali ga je dičila divovska vjera - ustvrdio je kardinal Angelo
Amato u razgovoru za Radio Vatikan. Bio je izvanredan u običnim stvarima, ova mu se
tvrdnja jako dobro pristoji. Tako je ustrajno i točno živio krjeposti da su mu postale
druga narav – istaknuo je kardinal Amato. Don Francesco Paleari bio je istinski
dar torinskoj nadbiskupiji u kojoj je obnašao razne dužnosti. Bio je ispovjednik i
duhovni vođa u biskupijskom sjemeništu i voditelj duhovnih vježbi za kler, redovnice
i laike, zamjenik vikara te vikar za posvećeni život. Rodio se 1863. godine u mjestu
Pagliano, u milanskoj nadbiskupiji. Mlad je pošao u sjemenište. Svojim je osmjehom
osvajao ljude, stoga su ga svi poznavali kao „svećenika koji se smije“. Gospodine,
nauči me biti lukav, često je molio, a htio je reći „da shvatim prolaznost svega osim
raja, za koji se moramo odvažno i ustrajno boriti. Imao je nepokolebljivu vjeru, kako
je istaknuo kardinal Amato. Duh molitve, euharistijski žar i marijanska pobožnost
bile su smjernice njegova posvećivanja. Iz duha vjere proizlazila je njegova herojska
ljubav prema Bogu i prema bližnjemu, poput dva plamena od kojih se jedan uzdizao prema
Bogu a drugi se savijao prema bližnjima – kazao je kardinal Amato. Svojim je bližnjima
smatrao siromahe, bolesne, nesposobne i djecu s poteškoćama o kojoj se strpljivo brinuo
u Maloj kući Providnosti. Tu veliku ljubav prema „posljednjima“ stekao je u rodnoj
kući, živeći u vrlo siromašnoj obitelji koja je svaku nedjelju pozivala nekog siromaha
za obiteljski stol, jer ne može se prihvatiti Isusa ako se siromahu ne otvore kućna
vrata.