Kardinal Turkson slavio misu za devetu obljetnicu preminuća kardinala Van Thuana

Kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, služio je u petak, 16. rujna, u sjedištu Vijeća, Svetu Misu povodom devete obljetnice preminuća kardinala François-Xaviera Nguyễna Văn Thuâna. Taj vijetnamski kardinal, kojega je Ivan Pavao II. 1998. godine imenovao predsjednikom Papinskoga vijeća za pravdu i mir, 13 je godina života proveo u zatvorima u Vijetnamu, od kojih devet u samici. Nisam tada poludio – govorio je – zahvaljujući molitvi Zdravo Marijo. Preminuo je u Rimu, 16. rujna 2002. godine. Imao je 74 godine. Pet godina nakon kardinalova preminuća pokrenut je postupak za njegovu beatifikaciju.
Hrvatski ga se narod spominje posebno po njegovoj propovijedi održanoj tijekom Svete Mise u čast blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, služene 10. veljače 2001. godine u Hrvatskoj crkvi svetoga Jeronima u Rimu. Tada nadbiskup, - kardinalom je postao desetak dana poslije - Nguyễn Văn Thuân je istaknuo da je blaženi kardinal Stepinac bio njegov učitelj i uzor. Stepinac je oprostio i nacistima i komunistima – rekao je nadbiskup Văn Thuân te dodao da je kardinalovu svetost priznao i Tito. Znajući da bi tisuće ljudi svakodnevno hodočastile u Krašić, te da bi to tako postalo novo svetište, Tito je dopustio da kardinal bude sahranjen u zagrebačkoj katedrali kako bi veliki broj vjernika bio što manje uočljiv – rekao je tada nadbiskup Nguyễn Văn Thuân te zaključio da su time komunisti priznali Stepinčevu svetost.
Govoreći pak o liku kardinala Văn Thuâna za našu radijsku postaju, msgr. Paul Phan van Hien, odgovoran u Papinskom vijeću za pravdu i mir za Aziju i Bliski Istok, kojega je kardinal Văn Thuân prije 31 godinu u Vijetnamu potajno zaredio, istaknuo je da je najvažnija stvar u kardinalovu životu bila nada. Upravo je zahvaljujući nadi uspio izdržati sve te godine provedene u zatvoru i samici. Posjedovao je vrlo snažnu vjeru u Božju ljubav i pouzdanje u Providnost – dodao je msgr. van Hien.
Napomenuvši nadalje da je bio vrlo jednostavna osoba, msgr. van Hien je istaknuo i kardinalov očinski odnos, ne samo prema njemu, nego prema svima, jer – kako je kazao – sve je ljude smatrao svojim prijateljima i svojom djecom. Uvijek je uspijevao drugima donositi snagu i nadu. Čak je i prema svojim tamničarima imao poseban odnos – napomenuo je msgr. van Hien – jer je čvrsto vjerovao u Božju ljubav, pa je tako imao i pouzdanja u druge. Vjerovao je da se ljudi uvijek mogu promijeniti, te je stoga uvijek molio za druge.