Predvođenjem svečanoga euharistijskog slavlja Sveti Otac u Anconi zaključio 25. euharistijski kongres Crkve u Italiji

Nakon dobrodošlice kardinala Angela Bagnasca i Papina pozdrava biskupima, redovnicama i redovnicima te civilnim vlastima i cijelom puku Božjem okupljenom na euharistijskom slavlju koje je Sveti Otac u Anconi predvodio na završetaku 25. euharistijskog kongresa, Papa je podsjetio na svoje prvo apostolsko putovanje u Italiji, za 24. euharistijski kongres u Bari. Bari i Ancona dva su grada na Jadranskome moru, bogata poviješću i kulturom, otvorena prema Istoku, njegovoj kulturi i duhovnosti, čijem su zbližavanju pridonijeli euharistijski kongresi. U Bariju smo se podsjetili kako „ne možemo živjeti bez nedjelje“, a danas smo se okupili pod geslom „Euharistija za svakodnevni život“ – istaknuo je Benedikt XVI. na početku homilije.
Podsjećajući na reakciju učenika na Isusov govor o kruhu života u sinagogi u Kafarnaumu: „Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?“, Papa je rekao da reagiranje učenika nije daleko od našeg opiranja pred Kristovim darom, jer prihvaćanje toga dara znači zanijekati samog sebe kako tvrdi sveti Pavao u današnjem liturgijskom čitanju: Ni jedan od vas ne živi samomu sebi i ni jedan ne umire samom sebi, jer kao što, ako živimo, Gospodinu živimo, ako umiremo, Gospodinu umiremo. Dakle, i ako živimo i ako umiremo Gospodinu pripadamo“ – tvrdi sveti Pavao.
„Tvrd je ovaj govor!“ – nastavio je Sveti Otac – jer slobodu često poistovjećujemo s nedostatkom obveza, uvjereni smo u svoju svemoć, da možemo bez Boga, shvaćenog kao ograničenje naše slobode. Ta se iluzija vrlo brzo pretvara u razočaranje, rađajući nemir i strah i žaljenje za okovima prošlosti: „Oh, da smo pomrli od ruke Jahvine u zemlji egipatskoj... govorili su Židovi u pustinji, kako smo čuli u knjizi Izlaska. Zaista, postajemo slobodni prihvaćanjem njegova dara, slobodni od ropstva grijeha i kadri služiti istinskom dobru braće – ustvrdio je Papa i dodao:
Tvrd je ovaj govor, jer čovjek se često vara misleći da stijene može pretvoriti u kruh. Neke su ideologije pokušale, nakon odstranjivanja Boga ili njegova uklanjanja iz javnoga života, snagom sile i gospodarstva organizirati društvo. Povijest je svjedok da su one, zanemarujući Boga, umjesto kruha ljudima dale kamenje. Kruh je „plod ljudskog rada“, a u toj je istini sadržana svekolika odgovornost povjerena našim rukama i našoj umnosti; ali kruh je također, i prije svega „plod zemlje“ koja odozgo prima svjetlo i kišu: za taj dar moramo moliti, što nas oslobađa od oholosti i čini smjelima da s pouzdanjem ponizno izgovaramo: „Oče naš (...), kruh naš svagdanji daj nam danas“ – rekao je Benedikt XVI. dodajući:
Čovjek ne može sam sebi podariti život, on se shvaća jedino u odnosu s Bogom koji učvršćuje našu ljudskost a naš život čini dobrim i pravednim. U Očenašu molimo da bude sveto Njegovo ime, da dođe Njegovo kraljevstvo, da se vrši Njegova volja – rekao je Papa tvrdeći da u našem svijetu također i u osobnom životu valja ponovno uspostaviti Božje prvenstvo, jer nam ono omogućuje otkrivanje istine o sebi, jer je u Božjoj volji naše istinsko dobro. Bogu valja osigurati prostor i vrijeme da bude životni izvor našega postojanja – istaknuo je Benedikt XVI.
Odakle započeti da se ponovno uspostavi i potvrdi Božje prvenstvo? Zapitao je Sveti Otac i odgovorio: od Euharistije. Bog nam se kao hrana daje u Euharistiji, ona je snaga na često teškom putu, ona je preobražavajuća prijateljska prisutnost. Riječ Božja je u Isusu tijelom postala, došla nam u susret. On, Vječna riječ, kruh je života, prava mana. Isus na posljednjoj večeri sažima cijeli svoj život u gestu lomljenja i dijeljenja kruha da svi imaju život. Uzima kalež i dijeli ga sa svima da piju i tako uspostavlja novi savez u svojoj krvi, dariva sebe svijetu i ujedno naviješta svoju žrtvu na križu – kazao je Papa dodajući:
Na križu će mu se oduzeti život, ali On ga iz poslušnosti prema Ocu, ustanovljujući euharistiju, slobodno daje za spas svijeta. Tako je svoju smrt pretvorio u slobodni čin ljubavi, sebedarja, koje pobjeđuje smrt i potvrđuje dobrotu Božjega stvorenja, poniženog grijehom i konačno otkupljena. Taj je neizmjerni dar dostupan u Euharistiji: Bog nam se dariva da nas privuče k sebi, da nas zaodjene otajstvom ljubavi na Križu, da nas učini dionicima vječnog otajstva iz kojeg proizlazimo i daje nam da osjetimo puninu života u Bogu, koju očekujemo – objasnio je Benedikt XVI.
Govoreći o važnosti Euharistije za svakodnevni život, Papa je rekao da nas ona oslobađa od našega individualizma, daje nam duh umrloga i uskrslog Krista, suobličuje nas s Njim, sjedinjuje s braćom u otajstvenom zajedništvu Crkve, gdje jedan kruh od mnogih čini samo jedno tijelo. Euharistija snaži i preobražava svakodnevni život, „u euharistijskom se zajedništvu objavljuje ljubav prema nama koju imamo očitovati prema drugima, stoga, ako se Euharistija ne odražava u praktičnoj ljubavi onda je u sebi razbijena – ustvrdio je Papa dodajući da je život svetaca rječiti znak kako iz zajedništva s Gospodinom, iz Euharistije, proizlazi prihvaćanje odgovornosti na svim razinama zajedničkog života, proizlazi dakle pozitivni društveni razvoj, u čijem je središtu osoba, posebice siromašni, bolesni i potrebiti – istaknuo je Papa.
Govoreći o euharistijskoj duhovnosti rekao je da je ona pravi lijek protiv individualizma i sebičnosti, da pomaže otkriti besplatnost i središnjost odnosa, počevši od obitelji. Euharistijska je pobožnost duša crkvenog zajedništva, prevladava podjele i suprotstavljanja i vrjednuje različitost karizma i služba u izgradnji jedinstva Crkve, njezinu životu i poslanju. Ona vraća dostojanstvo čovjekovim danima, odnosno ljudskom radu, njegovu nastojanju da ga uskladi s potrebama blagdana i obitelji. Pomaže nam shvatiti razne oblike ljudske slabosti, svjesni da oni ne zatamnjuje vrijednost ljudske osobe, nego vape za blizinom, prihvatom i potporom – ustvrdio je Benedikt XVI. i dodao:
Nova odgojna sposobnost crpi snagu iz Kruha života, kadra je svjedočiti temeljne vrijednosti života, znanosti, duhovne i kulturne baštine. Njezina će nas živost osposobiti za stanovanje u gradu ljudi spremnih žrtvovati se za opće dobro u izgradnji bratskog i pravednijeg društva. Dragi prijatelji, osnaženi Euharistijom iz ovoga kraja započnimo trajno prožimanje između otajstva koje slavimo i naše svakodnevice. Neka svakodnevni život bude mjesto duhovnog bogoštovlja, da Bog po Isus Kristu bude u središtu našega života. Ne živi čovjek samo o kruhu, nego od svake riječi koja izlazi iz usta Božjih. Mi živimo od poslušnosti toj riječi, koja je živi kruh – zaključio je Benedikt XVI.
Prije završetka svete mise i podnevne molitve Anđeo Gospodnji Sveti je Otac u kratkom nagovoru podsjetio na tragične događaje koji su prije deset godina obilježili povijest Sjedinjenih Američkih Država i cijeloga svijeta. Preporučujući Gospodinu života žrtve ondašnjih atentata i njihovu rodbinu, pozivam odgovorne i sve ljude dobre volje da ne rješavaju probleme nasiljem, da ne podlegnu napasti mržnje i da djeluju u društvu nadahnjujući se na načelima solidarnosti, pravednosti i mira – kazao je Sveti Otac te pozvao vjernike da im Presveta Djevica bude uzor u kontemplaciji dubine ljubavi iz koje proizlazi Euharistija.
Zahvaljujući njezinu odgovoru 'Neka mi bude po volji tvojoj', riječ se Božja utjelovila i nastanila se među nama. Ova je zemlja osvijetljena Marijinom duhovnom prisutnošću u njezinu povijesnom svetištu, koje još više uljepšava ove brežuljke. Njoj povjeravam grad Anconu, biskupiju, pokrajinu Marche i cijelu Italiju, da u talijanskom narodu uvijek živi Euharistijsko otajstvo, da u svakom gradu i mjestu, od Alpa do Sicilije, učini prisutnim uskrsloga Krista, koji je izvor nade i utjehe za svakodnevni život, naročito u teškim trenutcima – zaključio je Benedikt XVI.