Uz liturgijska čitanja blagdana Male Gospe razmišlja p. Danijel Koraca

Može nas začuditi da danas na blagdan rođenja blažene Djevice Marije čitamo čitanja koja nam više govore o Isusovu rođenju i njegovu podrijetlu, nego o samoj Djevici. Marijino rođenje, njezin ulazak u ovaj naš vidljivi svijet, ima povijesno spasenjsko značenje jer se s njezinim rođenjem poklapa početak novog spasenjskog poretka. Blagdan rođenja BDM usmjeren je prema božićnom otajstvu, prema rođenju onoga koga je Bog preko proroka stoljećima naviještao, kako čujemo kod proroka Miheja, onoga koji je mir. Marija je ona koja je isto tako od početka bila uključena u taj božanski plan spasenja svijeta. Mariju su već u Starom zavjetu pretkazali i navijestili Bogom nadahnuti pisci i proroci. Ona ima svoju povijest daleko prije svoga začeća i rođenja. Sveti su Oci već na prvim stranicama Svetoga pisma iščitavali taj spasenjski Božji plan koji je uključivao i Mariju. Nakon pada prvih ljudi Adama i Eve, naših praroditelja, u grijeh, Bog im se ukazuje, prekorava ih zbog neposlušnosti i tjera ih iz zemaljskog raja. A zatim Bog sam govori zmiji – zavodniku: "Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu" (Post 3,15). I Drugi vatikanski sabor izričito uči da je Marija proročki označena u tome obećanju o pobjedi nad zmijom, a koje je bilo dano našim praroditeljima pošto su sagriješili. Mariju naviješta i prorok Izaija kad govori o znaku Emanuela: "Evo, začet će djevica i roditi sina, i nadjenut će mu ime Emanuel!". Upravo je te riječi prepoznao sv. Matej pišući o Isusovu rođenju. O rođenju, odnosno začeću koje se dogodilo na čudesan način.
Na današnji blagdan čitamo početak Matejeva evanđelja, rodoslovlje Isusa Krista, dugi niz imena. Ovaj Matejev tekst ima izvanredno značenje. Ovo nabrajanje imena, koje nam se može činiti i suhoparno, zapravo je rekapitulacija čitave povijesti spasenja. U ovim imenima je sadržana sva povijest izabranoga naroda. Matej povlači crtu između Staroga i Novoga zavjeta, zaključuje Stari zavjet i počinje pripovijedanje o Novom zavjetu. Dva su dijela ovoga teksta. Prvi koji govori o zemaljskom Isusovu podrijetlu, a drugi koji govori o njegovu božanskom podrijetlu. Prvi redak spominje glavne likove Izraelove povijesti. Abrahama, rodozačetnika izabranoga naroda, onoga kome je obećano da će u njemu biti blagoslovljeni svi narodi, i Davida, čiji će potomak po židovskome vjerovanju biti Mesija. U Isusovu rodoslovlju spominje se 40 muževa i 4 žene: Tamara, Rahaba, Ruta i Bat Šeba. Zanimljivo je da je Matej od svih žena koje je mogao uvrstiti u Isusovo rodoslovlje, uvrstio baš ove. Time je želio pokazati da Bog vodi povijest spasenja, da njemu ljudska grešnost nije prepreka za ostvarenje njegova božanskoga plana, za iskazivanje njegove ljubavi prema stvorenju.
Često volimo reći, a ovo rodoslovlje je najbolji primjer za to, da Bog piše ravno i po krivim crtama. Međutim, nama to ne bi trebalo biti opravdanje. Peta žena, Marija, ispravlja sve one krive korake koje je čovječanstvo do tada učinilo. Od nje se rodio Isus koji se zove Krist. U njoj je Bog konačno pronašao pravu suradnicu. Slaveći Marijino rođenje, jedno od tri koje Crkva slavi, mi se spominjemo početka ostvarivanja našega spasenja. Nju tradicija naziva Početak boljega svijeta – Mundi melioris Origo. U taj bolji svijet, Božji svijet, njegovo kraljevstvo, koje se ostvaruje već ovdje na zemlji uključen je svatko od nas. I mi smo suradnici Božji u ovome svijetu, pozvani da svakodnevno izgrađujemo svijet oko sebe. Marija nas uči kako treba u poniznosti i poslušnosti sa zahvalnošću prihvatiti Božji plan sa svakim od nas. Kao što Mariju i njezinu veličinu promatramo kroz otvorenost prema Bogu, tako i sebe trebamo promatrati u svjetlu našega odnosa s Bogom.
Ovo današnje evanđelje svjedoči nam o još jednoj vrlo važnoj činjenici. Danas se često govori o rodoslovnom stablu, o ozdravljenju rodoslovnog stabla, o baštinjenim grijesima. Kad pogledamo ovo Isusovo rodoslovlje koje je puno grijeha što reći? Znamo što je i Isus rekao kad je bio upitan za onog hromog: tko je sagriješio on ili njegovi roditelj. Ni on ni njegovi roditelji, nego je to da se proslavi Sin Čovječji. Nije povijest ono što nas određuje, nego sadašnji trenutak. Sada biram hoću li činiti dobro ili ću činiti zlo. Molimo za svoje pretke, za svoje pokojne, ali neka nas oni i njihovi životi, njihovi grijesi, ne opterećuju u nasljedovanju Krista. Ja sam važan, moj odnos s Kristom, mene Isus danas poziva na suradnju s njime u planu spasenja. Uz Marijin zagovor i pomoć hrabro kročimo svojom svakodnevicom tražeći i ostvarujući Božju volju za naš život.