Crkva mora u svjetlu evanđelja prosuđivati povijesna zbivanja

Stajališta vjernika u javnom životu o osjetljivim temama kršćanske etike nisu plod vjerskog odabira nego se temelje na razumu a cilj im je braniti čovjeka – ustvrdio je kardinal Angelo Bagnasco, predsjednik Talijanske biskupske konferencije, u jučerašnjem predavanju na ljetnoj školi u Frascatiju, organiziranoj u suradnji zaklade Velika Povelja i udruge Italija protagonist. Moglo bi se misliti – izjavio je kardinal – da je drskost u doba kulturnog pluralizma prosuđivati povijesne događaje u svjetlu evanđeoske istine, da je to izraz intelektualnog fundamentalizma, naročito u politici. Pitanje je može li moralna istina, povezna s nekim vjerskim odabirom, nadahnuti civilni ustroj valjan za sve ? – kazao je kardinal Bagnasco.
Prema kardinalu, ako nije pravedno u javno uređenje pretakati neke isključivo etičko-religiozne odrednice, onda nije ispravno ni svako stajalište vjernika svoditi na vjersko opredjeljenje, dakle osobno i privatno. Danas zaista ima nekih – ustvrdio je kardinal – koji bi htjeli da Crkva šuti jer se svaka njezina riječ smatra miješanjem u javna i politička pitanja. Oni bi htjeli da Crkva bude u sakristiji. Smatra se da molitva u konačnici ne škodi nikomu a da ljubav svima čini dobro. Možda se želi da naviještanje Krista bude duhovna, sasvim nebeska, poruka kako ne bi uznemirivala zemaljske zbilje, no to nije moguće jer je kršćanstvo religija Utjelovljenja i otvoreno je svemu što je pravedno, istinito i čisto u kulturama i civilizacijama, svemu onome što raduje, tješi i jača našu savjest – ustvrdio je kardinal Bagnasco.
Neobično je da se svima priznaje sloboda savjesti kao svetost, dok se od katolika traži da zanemare vjeru koja oblikuje njihovu savjest – primijetio je Predsjednik Talijanske biskupske konferencije. Htjelo bi se da pastiri šute ili da govore samo ono što godi prevladavajućoj kulturi, jer ima glavnu riječ, inače se govori o miješanju u politiku. Iskreno govoreći, čini se da se rabe dvije različite mjere za istu stvarnost. Ali središnja je točka „dužnost Crkve reći to što mora da se u svijetu ne zatire ljudskost, da društvo ne postane plijen jačih i lukavijih, odnosno neljudsko. Neke su vrijednosti – primjerice u području života i obitelji, shvaćanja osobe, slobode i države – premda prosvijetljene vjerom, u prvom redu plod zdrava razuma, i stoga su neupitne – ustvrdio je kardinal Bagnasco.
Govori se – nastavio je kardinal – da je politika umjetnost posredovanja: to je donekle istina a nadamo se da uvijek uspije ostvariti najbolja posredovanja, no postoje osnovna načela koja svako posredovanje uništi. Istodobno, etička vizija povezana s kršćanskom vjerom, nije isključivo kršćanska, nego je sinteza velikih etičkih spoznaja ljudske vrste. Ona nije teški teret namijenjen kršćanima, nego je obrana čovjeka protiv pokušaja njegova uništenja. Stoga moral oslobađa čovjeka a kršćanska je vjera predstraža ljudske slobode. Zapravo – zaključio je kardinal – ima vrijednosti za koje se isplati umrijeti, jer se život stečen po cijenu tih vrednota oslanja na izdaji razloga življenja, i stoga je upropašten život u samom svome počelu. A teško je i živjeti ako ništa nije vrijedno smrti – zaključio je kardinal Bagnasco.