Misijska molitvena nakana za mjesec rujan

Da kršćanske zajednice raspršene na azijskom kontinentu zanosno propovijedaju Evanđelje, svjedočeći njegovu ljepotu radošću vjere – misijska je molitvena nakana pape Benedikta XVI. za mjesec rujan, kojom, dakle, želi istaknuti važnost evangelizacije azijskoga kontinenta. Na tu se Papinu molitvenu nakanu u razgovoru za našu radijsku postaju osvrnuo pater Alberto Caccaro, misionar Papinskoga instituta za vanjske misije, koji već deset godina radi u Kambodži. Napomenuvši prije svega da su u Aziji kršćani manjina, te su stoga zajednice često vrlo razbacane, malene i brojčano neznatne u odnosu na veliku većinu – u slučaju Kambodže – budističkih vjernika, istaknuo je da njihov broj nije nikada smatrao problemom. Moje iskustvo u Kambodži pokazuje da vjeri nisu važni brojevi, nego osobe koje vjeruju – rekao je te dodao da ako su zajednice raspršene i malene, to ne znači da su i slabe, štoviše, jer – kako je kazao – vjeri su potrebna srca koja vjeruju, a to znači ljudi koji stalno traže Gospodina.
Na novinarovu primjedbu kako Papa potiče vjernike da ljepotu Evanđelja svjedoče radosno, te na upit je li radost koja dolazi iz srca obilježje kršćana u Aziji, pater Caccaro je napomenuo da su zajednice koje je imao prigode upoznati na azijskom kontinentu uvijek bile vrlo žive, i u kojima radost nije nešto unaprijed predviđeno, nego je uvijek plod i ishod dugoga puta. Radost ne valja zamišljati kao neki automatski događaj; ona je zreli plod vjere. Vjera će na kraju dovesti do radosti samo ako prije toga postane pristup potpunoj stvarnosti – primijetio je misionar te dodao da je uvijek vidio zajednice koje su malo pomalo, prosvijetljene vjerom, otkrivale radost zbog toga što su kršćanske zajednice, i to upravo stoga što su mnogo bolje razumijevale sebe i stvarnost koja ih okružuje. Uspijevale su spoznati i težinu problema oko sebe, i nadati se mogućim rješenjima, ne odgađajući ih, ni prebacujući ih na druge, ali ni sanjajući laka rješenja za velike probleme – rekao je pater Caccaro.
Osvrnuvši se na kraju na evangelizaciju u svakodnevnom životu, pater Caccaro je istaknuo da u njegovu iskustvu to znači uznositi ljudsko biće, odnosno pomoći svakoj osobi da se otkrije, da se voli, te da tako i znade voljeti. Zbog toga sam se najprije založio u školi i na zdravstvenom području; upravo je na tim područjima u Kambodži Crkva vrlo zauzeta. Pozornost prema bolesnima i odgoj, dva su područja koja daju mogućnost za isticanje ljudskosti u svim njezinim oblicima – rekao je na kraju pater Caccaro.