Češki svećenik dobitnik nagrade za europsku knjigu katoličke teologije

Tomáš Halík, češki svećenik, dobitnik je ovogodišnje nagrade za europsku knjigu katoličke teologije. Rođen 1948. godine, za svećenika je zaređen u tajnosti, u vrijeme komunističkog režima, a nakon „baršunaste revolucije“ bio je savjetnik češkoga predsjednika Václava Havela, te imenovan savjetnikom u Papinskom vijeću za dijalog s onima koji ne vjeruju. U svojoj je domovini možda najpoznatiji katolički intelektualac, između ostaloga i zbog svojih knjigā o duhovnosti koje su namijenjene širokoj publici. Posljednja među njima, „Strpljenje s Bogom“, objavljena je prošle godine, već je prevedena na četiri jezika, a uskoro će biti objavljeni i njezini prijevodi na kineski i korejski. Knjiga je zapravo meditacija o problemu ateizma, ili bolje, o odnosu između vjernika i onih koji ne vjeruju, a usredotočena je na Isusov susret sa Zakejem, ispripovijedan u Lukinu Evanđelju.
Mislim da vjera može pobijediti nevjerovanje samo ako ga zagrli – rekao je vlč. Halík u razgovoru za katolički dnevnik Avvenire. Onome tko ne vjeruje ne kažem da griješi, nego da nema strpljenja, te njegova istina ostaje djelomična – dodao je i objasnio da su konvencionalni ateizam i vjerski entuzijazam, ili fundamentalizam, zapravo oboje plod pojednostavljenoga viđenja Boga i postojanja. To su otajstva u koja se može prodrijeti samo sa strpljenjem. Vjera, nada i ljubav tri su puta strpljenja pred tihim i skrivenim Bogom – istaknuo je Halík.
Na novinarovu primjedbu da je Češka Republika jedna od najviše sekulariziranih zemalja u Europi, vlč. Halík je napomenuo da se mnogi smatraju ateistima; za vjeru zapravo – kako je rekao – uzimaju njezinu karikaturu, a evangelizaciju vide kao indoktrinaciju, a ljudi u postkomunističkim zemljama alergični su na bilo koju vrstu indoktrinacije. Tako ponovno padaju u agnosticizam ili ispovijedaju neku neodređenu duhovnost. (…) Kada pak danas u Češkoj Republici netko postane kršćanin, to čini kao najviši i osobni čin emancipacije. Nitko, pa tako ni javno mnijenje, ne podupire ili hvali tu njegovu odluku. Mora plivati protiv struje konformizma, stalno odgovarajući na vanjske kritike i dvojbe koje se u njemu rađaju. Na taj način – prema riječima vlč. Halíka – pročišćava i svoju vjeru, i prisiljen ju je bolje upoznati i dati istinsko svjedočanstvo.