John Polkinghorne o vjeri i znanosti

Posljednjeg tjedna u mjesecu kolovozu, talijanski grad Rimini postaje središte međunarodne kulture, odnosno mjesto Susreta za prijateljstvo među narodima, poznatoga i kao 'Meeting'. Koncem '70-ih godina prošloga stoljeća, među nekolicinom se prijatelja koji dijele kršćansko iskustvo, pojavila želja da donesu u Rimini sve ono što je lijepo i dobro u kulturi tog vremena.
Tako je 1980. godine organiziran susret među ljudima različitih vjerā i kulturā, mjesto za prijateljstvo na kojemu se može izgraditi mir, suživot i prijateljstvo među narodima. Otada svake godine u Rimini stižu važni predstavnici iz političkoga života, znanstvenici, poduzetnici iz svijeta gospodarstva, predstavnici religijā i kulturā, intelektualci, umjetnici i sportaši. Tijekom tog je tjedna u središtu brojnih susretā, izložaba, predstava i sportskih događaja, ljudska povijest. Od samoga početka Meeting ulaže želju i zanos koju svaki čovjek ima u svom srcu, želju za ljepotom, istinom i pravednošću koju je don Luigi Giussani, utemeljitelj pokreta 'Comunione e Liberazione' (Zajedništvo i oslobođenje) nazvao bitnim iskustvom i zajedničkim tlom za susret i dijalog.
Svi od Boga primamo različite sposobnosti. Može se s pravom očekivati da će onaj tko ima znanstveni talent, rabiti ga na prikladan način, ali ne bi ga nikada trebao staviti u središte svojega života. Valja uvijek biti spremni za susret s vjerom, jer znanost se pita kako se stvari događaju, a vjera zašto se one događaju – misli su Johna Polkinghornea, 81-godišnjega fizičara, matematičara i anglikanskoga svećenika, koji je u dobi od 47 godina odlučio napustiti uglednu katedru u Cambridgeu i izvanrednu znanstvenu karijeru, dao bi se dao na studij teologije da kao svećenik djeluje u jednoj radničkoj župi u Bristolu. Ovih je dana na Meetingu u Riminiju.
Znanost ne može dokazati da Bog ne postoji. A religija se ne može u detalje baviti prirodom, kao ni poviješću fizičkoga svijeta. Znanstvena pitanja moraju dobiti znanstvene odgovore, a pitanja teološkoga sadržaja trebaju imati teološke odgovore – kaže, u razgovoru za talijanski katolički dnevnik Avvenire, taj znanstvenik koji svojim osobnim iskustvom pokazuje da je suživot između znanosti i religije moguć. On kaže da spoj između znanosti i vjere nije proturječje, kao primjerice – kako on kaže – „mesar vegetarijanac“. Zbog toga je 2002. godine bio dobitnik Templetonove nagrade jer je dokazao da fizika i vjera omogućuju istraživati stvarnost „s dva oka“. Između znanosti i vjere postoji i međudjelovanje, jer su obje zauzete u traženju istine, iako na različitim razinama u pristupu stvarnosti – ističe Polkinghorne.
Na isticanje brojnih istraživača koji tvrde da se ništa ne može prihvatiti kao istinito ako nije znanstveno dokazivo, ovaj znanstvenik odgovara da i u matematici, postoje tvrdnje koje su istinite ali ih se ne može dokazati. Mislim da i znanost i religija imaju za cilj istinu, i traže je putem dobro motiviranih uvjerenja u koja je razumno pouzdati se, iako znamo da nisu apsolutno sigurne. U svakom slučaju, religijsko se vjerovanje ne temelji na podvrgavanju nekom iracionalnom i spornom autoritetu – ističe na kraju Polkinghorne.