Tko to želi biti Papin ispovjednik?

Kako se i moglo očekivati, španjolski se tisak najviše bavi proslavom Svjetskog dana mladeži te slikom i tekstom nastoji dočarati sveukupnost događaja, ali i neke posebnosti poput Papina ispovijedanja ili njegova susreta s bolesnima. Kao kuriozitet spominje se i obilna kiša pa su vatrogasci morali pomoći da slučajno prigodna konstrukcija ne bi popustila itd. Svakako je u središtu mnogovrsna duhovna poruka koju su mladi oduševljeno prihvatili zajedno s poslanjem svjedočenja za Evanđelje Isusa Krista u svojim sredinama. Taj duhovni sadržaj Papinih govora i toplina njegova izričaja, razumljivost njegove terminologije tako je zarazna da se ne može ostati ravnodušan pred istinom koju navješćuje u svoj svojoj zreloj umnosti i jednostavnosti, nauku i pristupu.
Vjerojatno u tome i leži razlog neizvješćivanja naših medija o događaju koji skupi na jednom mjestu 2 milijuna mladih. Za mnoge su naše medije to jednostavno trabunjanja koja nisu vrijedna pozornosti. Ili su možda te uzvišenosti nešto tako privlačno da se plaše izgubiti publiku publicirajući inače svakojake niskosti. Usporedimo li to s gay paradama i paradama koje su one dobile u hrvatskim medijima, onda se čak možemo i složiti s tim medijima: ta ne idu takva dva dijametralno oprečna sadržaja na iste stranice.
Zanimljivo je, međutim, to da o Papi, o Crkvi na takvim portalima i drugim obavijesnim sredstvima redovito imaju prednost oni koju su Crkvu izabrali za svoje pljuvalište. Na žalost, vrlo često ovako javno ispljuju ono što ih muči, mjesto da to ispljuju svećeniku u ispovjedaonici. Ta svećenici i jesu kante za smeće da bi po milosti Božjoj pružali oslobođenje. Dok se god zarobljavamo svojom vlastitom umišljenošću i veličinom te se pritom čudimo zašto nas Papa ne pozove za svojega tajnika ili ispovjednika, toga će biti napretek, kao i na današnjem tportalu.
A kako će dotičnoga komentatora Papa pozvati kad nije pravo završio ni prvu godinu bogoslovije, premda se hvali da je teolog. Kako će pozvati nekoga tko je ostavio prvu ženu? Što bi to Papa od njega morao naučiti?
Svojedobno je blažena Majka Terezija u Kalkuti razgovarala s jednim engleskim novinarom koji joj je postavio i pitanje o bogatstvu Crkve. Blaženica ga je jednostavno priupitala: Gospodine, jeste li vi sretan čovjek? Više taj novinar nije imao pitanja.
Sveti je Franjo po Božjem nadahnuću imao popraviti crkvu. I što je učinio? Počeo je od sebe. Slično i sv. Dominik. Također i sv. Ignacije Lojolski. U doba kad se rađao protestantizam i otklon od Pape, sveti se Ignacije sa svojim istomišljenicima podvrgava sudu Svetoga Oca sa spremnošću da ih pošalje onamo gdje su veće potrebe za širenje i rast kraljevstva Božjega.
Sveti Augustin u jednome svojem govoru ovako piše: Naš je ponos ovo: svjedočanstvo naše savjesti. Ljudi su bezobzirni suci, ocrnjivači, šaputala, mrmljala, pokušavaju otkriti što ne vide, čak nabaciti ono što se ne pomišlja: što preostaje protiv takvih osim svjedočanstva naše savjesti? Pa ni u onima, braćo, kojima se želimo svidjeti ne tražimo svoju slavu, a i ne smijemo tražiti svoju slavu nego njihovo spasenje, da slijedeći nas ne zalutaju, ako dobro hodimo. Neka budu naši nasljedovatelji, ako smo mi Kristovi; ako pak mi nismo Kristovi, neka oni budu nasljedovatelji Kristovi. Kad se dakle želimo svidjeti ljudima, ne tražimo svoju korist, nego želimo ljude razveseliti, želimo da im se svidi ono što je dobro, zbog njihove koristi, a ne zbog našeg ugleda.
Gospodin nas potiče da činimo dobro, ali da zbog toga ljudi hvale Gospodina, koji te učini dobrim, ako si dobar, a ne ti koji po sebi možeš biti samo zao. Zar inače želiš izokrenuti istinu, pa želiš da radi nečega tebe hvale. Ili kad što zla učiniš, Gospodina hoćeš okriviti? Ako ne uzburkaš vodu svojega srca, upoznat ćeš mir Svetoga pisma te ćeš i ti imati mir kojim Sveto pismo zrači.