Razmišljanje patra Sebastijana Šujevića uz liturgijska čitanja 21. nedjelje kroz godinu
Misao koja nas ovu nedjelju vodi jest pitanje koje nam se postavlja – Tko je Isus
Krist? Umjesto da slijedimo, u našem promišljanju, put koji označava Petrovo prvenstvo,
koje je, čini nam se, ponuđeno u prvom čitanju i evanđelju, radije se zaustavimo na
ključnom pitanju koje Isus postavlja svojim učenicima, a po njima i nama danas: „A
vi, što vi kažete, tko sam ja?“ i naravno, na Petrovu odgovoru. Pripovijest o događaju
koji se obično naziva „Cezarejska ispovijest“ uvodi u sinoptičkim evanđeljima prilično
važan i sveobuhvatan korak. U središtu je Mesija koji ne odgovara očekivanjima.
Nakon izjave Isusova mesijanstva započinje, u stvari, nova faza naviještanja. Isus
je propovijedao i djelovao ponajviše u Galileji. Ljudi su bili zadivljeni, ali su
bili i nesigurni i pomalo zbunjeni jer se Isusov način djelovanja nije poklapao s
nekim shemama u kojima se je već bila formirala kristalno jasna slika i prilika Mesije
kakvog je Izrael očekivao. Pored prvih spontanih i entuzijastičkih izjava: „Nitko
ne može činiti znakove koje on čini... Veliki prorok se pojavio među nama... Naučavao
je kao onaj koji ima vlast...“, polako su trla put i druga pitanja: „Tko je, dakle
ovaj, da mu se i vjetar i more pokoravaju?“. Neki Isusa promatraju i s velikom
dozom sumnje: „Istjeruje đavle po Beelzebulu, poglavici đavolskome...“, „Obuzeo ga
je nečisti duh... Izvan sebe je...“. Neki ga i napuštaju: „Tvrd je to govor, tko ga
može razumjeti?“. No, za one koji su ga slijedili izbliza, Petar u činu povjerenja
ispovijeda vjeru: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi
vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.“ (Iv 6, 68-69). Petar prepoznaje u Isusu
Mesiju – Pomazanika Božjeg, i Sina Božjeg, a Isus potvrđuje da Petrova ispovijest
nije objava krvi i mesa, odnosno nije plod ljudskog promišljanja krhkog i nemoćnog
pred Božjim otajstvom, već je dar Boga Oca. Na taj način Gospodin odbija farizejski
i saducejski koncept mesijanstva, ispravlja i pročišćava onaj učenika, te navodi na
prihvaćanje da se njegovo mesijanstvo manifestira u patnji križa, obaveznom prijelazu
prema slavi uskrsnuća. Isus ispituje svaku generaciju. Koju važnost ima za čovjeka
danas činjenica da je prije dvije tisuće godina, nadomak izvora Jordana, Petar rekao
Isusu: „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“? Je li još i današnjeg čovjeka zanima
tko je Isus? Njegovo pitanje:“Što vi kažete, tko sam ja?“, je li se još i danas osjeća,
čuje kao osobno pitanje, ključni problem ili barem važna stvarnost? Usprkos sve
raširenijem sekularizmu i sve masovnijem napuštanju kršćanske prakse i kršćanskih
tradicija, zanimljivo je primijetiti da pitanje koje je odjeknulo u Cezareji Filipovoj
nastavlja biti izvorom uznemirujućih pitanja. Za mlade, Isus danas predstavlja
novost, svježinu, suprotstavljanja jednom društvu i njegovu starom sistemu, krutom,
lišenom mašte i kreativnosti; pritisnutim masama Isus predstavlja osloboditelja, simbol
nade koja nije samo otajstvena onostranost. Socijalnim radnicima Isus predstavlja
onoga koji se bori protiv nepravde, tlačenja, iskorištavanja izrabljivanja čovjeka
od čovjeka. Značajna, svakako, ostaje činjenica da naš svijet ne može ne voditi računa
o Isusu. Tako je označio našu povijest da ga se ne može ignorirati. „Što vi kažete
tko sam ja?“, pitanje i koje smo si pozvani neprestano posvješćivati da bi taj odnos
Boga i čovjeka, Spasitelja i spašenika, brata i prijatelja s njime i živjeli. Naše
iskustveno znanje možda nam daje tek malu sigurnost da s Petrom možemo kazati: “Ti
si Krist!“ Svejedno, kako otkrivamo malo pomalo nešto od njegova otajstva, uviđamo
da postoji duboka stvarnost koja nam je nedohvatljiva i izmiče nam. Krist je čovjek
među ljudima i oko nevjernika ne uspijeva ga prepoznati. Uistinu on djeluje iznutra
u čovjeku koji vjeruje u njega i nudi neiscrpive mogućnosti otkupljenja i spasenja. Isusova
se osobnost, dakako, ne može jednostavno definirati kao ona bilo kojeg sina čovječjeg,
rođenog od žene. Pozvani smo prihvatiti stvarnost da smo dionici one male grupe učenika,
koje on poziva biti s njime, i slijediti ga skroz do Jeruzalema, do križa. Tu će se
ispuniti plan koji je Bog pripremao kroz vjekove i u kojem je potpuno objavio svoje
otajstvo Mesije, Sina čovječjeg i Sluge Božjega. Tako će onaj odgovor biti i postati
moj osobni odgovor: „Ti si Krist“, i obilježit će moj život, i život svakog drugog
čovjeka koji ulazi u taj odnos, u ovoj situaciji u kojoj jesam, bit će dio mojih problema,
mojih sumnji, neuspjeha, padova, mojih patnji i žrtvi, kao i mojih vjernosti, vrlina,
uspjeha i radosti.