Volimo hrvatsko!, naš je istinski poziv a ne reklama

Velike kršćanske svetkovine i još k tomu državni praznici posebna su prigoda da se narod Božji okupi u svetištima i tako Euharistijom proslavi otajstvo spasenja. Obično ta slavlja predvode biskupi. Nerijetko su i neki državni dužnosnici različitih razina među nazočnima na slavlju. Kadšto im se prigovara da zapravo time samo žele skupljati u vjernika svoje političke bodove. To se posebno raspreda prije izbora. Tako je i s propovijedima naših biskupa koji nastoje otajstva koja slavimo približiti našem svagdašnjem životu. Kad bi govorili samo o nebu, prigovaralo bi im se da žive u oblacima. Čim siđu na zemlju, gdje, očito, moraju govoriti o konkretnosti, odmah im se prilijepi da se miješaju u ono što na njih ne spada. I jučerašnje se propovijedi, osobito ona kardinala Bozanića u Mariji Bistrici, raščlanjuju i povezuju s nedavnim događajima. Stječe se dojam da si priželjkuju biti njegovim tajnikom ili barem savjetnikom i kardinal bi Bozanić imao njih pitati zašto, kada i kako bi se imao obraćati Božjemu narodu o pojedinim stvarima i događajima. Da se pritom ne prelazi granica dobroga ukusa, još bi se moglo i razgovarati o svemu. Ali kao da u nekih koji su protiv svega što je hrvatsko loše nasađeni i jedva čekaju gdje će netko nešto izjaviti, napisati primjedbu, prigovor, bilo protiv biskupa bilo protiv vlade. I mi smo primijetili kratki komentar u FAZ-u. Ali zašto tomu davati važnost kad se iz toga komentara, barem kako ga ja čitam, dade nazreti lekcija s visoka tamo nekoj hrvatskoj premijerki.