Mladi ipak mogu promijeniti svijet

Mladi mogu promijeniti svijet – naslov je članka u vatikanskom dnevniku L'Osservatore Romano koji izvješatava o susretu isusovačkoga generala s mladeži pokreta Magis u Loyoli, što mi jučer tek spomenuli. Pater Nicolás je u homiliji govorio o nedjeljnim čitanjima te potaknuo mlade da znadu poput sv. Ignacija osluškivati blagi lahor Božjega govora. Ali ako je ono što nas zabrinjava naš uspjeh ili dobro življenje, onda ne ćemo uspjeti. Više bi nas imale zabrinjavati potrebe drugoga, služenje drugima na socijalnom planu ili u duhovnosti i umjetnosti pa i u politici. Ako je tako, onda nam je zajamčen uspjeh. Tamo naime gdje se služi Kristu koji trpi, možemo i po vodi hodati, kazao je p. General.
Na tiskovnoj konferenciji nakon Svete Mise pater je General istaknuo da mladi mogu promijeniti svijet, no na žalost, premda rastu informacije, umanjuje se sposobnost promišljanja. Mladi se pogrešnom propagandom upućuju na više uživanja i više novca, dok oni zapravo traže druge obzore i jer su sposobni dublje promišljati. U tome otkrivaju da nisu samo potrošna roba, nego u dubini srca otkrivaju Božja bogatstva, ali istodobno prepoznaju i u ovakvu svjetskom okupljanju bogatstva drugih, tako da postaju sposobni za susret s puninom čovječnosti, zaključio je p. Nicolás.
Među brojnim mladima koji se iz Italije pripremaju za Svjetski dan mladeži u Madridu, nalaze se i članovi pokreta „Novi obzori“. Govoreći za našu radijsku postaju o raspoloženju koje se osjeća u toj zajednici koju je ustanovila Chiara Amirante, don Giacomo Pavanello, odgovoran u spomenutom pokretu za evangelizaciju, posebno je istaknuo molitvu, kojom žele dati svoj prinos ponajviše u ime onih koji neće moći poći u Madrid. Don Giacomo je, osim toga, istaknuo novu evangelizaciju, koja će biti obilježje prisutnosti pokreta u Madridu, te napomenuo da njegovi članovi ovih dana već rade u Madridu, zajedno s drugim stvarnostima na europskoj razini, zauzetima u novoj evangelizaciji.
Napomenuvši potom kako je njihova nazočnost u Madridu u znaku radosti susreta s Kristom, don Giacomo je istaknuo da je susret koji su osobno doživjeli, i koji im je promijenio život te ispunio srce radošću, toliko velik da ga – kako je govorio sveti Petar – ne mogu zadržati u sebi. To je nešto što smo vidjeli, dodirnuli, osjetili, te je naša moralna, gotovo naravna dužnost, podijeliti ga s drugim osobama. Mislim stoga da ako to nije naviještaj radosti, teško će biti vjerodostojan. Ako govorimo o Bogu koji je dao život za nas, o Bogu koji je došao kako bi nam darovao svako dobro… i ako Ga svjedočimo tužna lica, tko će nam vjerovati? – upitao se na kraju don Giacomo Pavanello.