Znanost i vjera u razgovoru Svetoga Oca s novinarom Peterom Seewaldom

Papa Benedikt XVI. u knjizi intervjuu s novinarom Peterom Seewaldom govorio je i o gorućim problemima današnjice. Tako je na novinarov upit o značenju Crkve koju se često podcjenjuje, pa se čak i neprijateljski prema kršćanskoj vjeri mnogi ponašaju, Papa kratko protumačio što se to dogodilo.
Najprije, veli Sveti Otac, tu je posrijedi to da je razvoj novovjekovnoga naprednoga mišljenja stvorio mentalitet koji misli da se 'hipoteza Bog', kako se izrazio Laplace, može učiniti suvišnom. Čovjek danas misli da može sam učiniti sve što je prije očekivao samo od Boga. Po ovome modelu mišljenja, koji sebe smatra znanstvenima, stvari se vjere pojavljuju kao arhaične, mitske, kao nešto što pripada nekoj prošloj civilizaciji. Tada se religija, barem kršćanska, promatra kao ostatak prošlosti. Još je u 18. stoljeću prosvjetiteljstvo navijestilo da će jednoga dana morati nestati i papa, taj Dalaj lama Europe. Da će prosvjetiteljstvo konačno odstraniti te mitske zaostatke, kazao je Papa svjestan u kakvom smo okružju.
Na to je novinar priupitao nije li riječ možda o problemu autoriteta koje liberalno društvo ne dopušta ili je možda riječ o komunikaciji onih stvarnosti koje novovjekovno društvo smatra zastarjelim. No Papa odgovara:
Rekao bih da je oboje nazočno. Ovo mišljenje liberalnoga društva koje bilježi tolike uspjehe i u sebi sadrži mnogo toga ispravnoga, promijenilo je temeljno čovjekovo usmjerenje prema stvarnosti. On više ne traži tajnu, ono božansko, nego misli da zna: znanost će jednom odgonetnuti sve ono što sada još ne razumijemo. Samo je pitanje vremena i onda ćemo ovladati svime, tumači Papa stil liberalnoga razmišljanja te nastavlja:
Na ovaj je način znanstvenost postala najviša kategorija uopće. Nedavno sam se morao nasmijati, pridometne Papa: Na televiziji je naime rečeno kako je znanstveno dokazano da je majčinska nježnost korisna za djecu. Mogu se takva istraživanja smatrati ludošću, populističkim ili infantilnim krivim poimanjem znanosti, ali ona upućuju na određeni uzorak. Upravo je to mišljenje u kojemu je vjera u tajnu, u Božje djelovanje, čitava religiozna dimenzija postala bezvrijedna kao 'neznanstvena' i više ne nalazi prostora. To je jedna strana, kaže Benedikt XVI.
Novinar pak odmah pita: a druga strana? – na što Papa odgovara: Druga je da upravo znanost ponovno uviđa svoje granice, da mnogi znanstvenici danas kažu da odnekle sve to mora dolaziti i da to pitanje moramo ponovno postaviti. Time ponovno dozrijeva i novo shvaćanje religioznoga; ne kao fenomena mitološke, arhaične naravi, nego iz nutarnje povezanosti Logosa tj. smisla – onako kako je evanđelje zapravo htjelo i naviještalo vjeru, protumačio je Sveti Otac te nastavio:
Ali, kako je rečeno, religioznost se mora ponovno preporoditi u ovome novom kontekstu – a to znači i pronaći nove oblike izricanja i shvaćanja. Današnji, naime, čovjek više ne shvaća bez poteškoća da je Kristova krv na križu ispaštanje za njegove grijehe. To su formule koje su velike i istinite, ali koje više nemaju mjesta u cijelom ustroju našega mišljenja i u našoj slici svijeta koje moramo prevesti i ponovno razumjeti. Moramo, primjerice, ponovno shvatiti da zlo uistinu mora biti preoblikovano. Ne može ga se jednostavno odgurnuti ili zaboraviti. Mora biti iznutra preoblikovano, preobraženo, tumači Papa a novinar traži objašnjenje: Što to, naime, znači?
Sveti Otac objašnjava: To znači da smo doista u razdoblju kada je potrebna nova evangelizacija; u razdoblju u kojemu se mora navijestiti evanđelje u svojoj velikoj, trajnoj razumnosti i istodobno u svojoj moći koja nadilazi razumnost, kako bi iznova ušlo u naše mišljenje i shvaćanje.
Dakako, nastavlja dalje Papa tumačiti: uza sve promjene čovjek uvijek ostaje isti. Ne bi bilo toliko vjernika kad ljudi u svojim srcima ne bi i dalje shvaćali: da, ono što se kaže u vjeri jest ono što nam je potrebno. Sama znanost, koja se danas izolira i autonomizira, ne pokriva naš život. Ona je jedno područje koje nam pruža velike stvari, ali ona sa svoje strane ovisi o tome da čovjek ostane čovjek.
S tim u vezi Benedikt XVI. zaključuje: Vidjeli smo da je u napretku, doduše, porasla naša umješnost, ali nije porasla naša moralna i ljudska veličina i mogućnost. Da ponovno moramo pronaći nutarnju ravnotežu i da nam je potreban duhovni rast – sve više uviđamo prolazeći kroz nevolje ovoga vremena. I za mnogih susreta s velikim državnim poglavarima vidim snažnu svijest o tome da bez snage religioznog autoriteta svijet ne može funkcionirati, završio je Papa svoju misao.