Skup u Srbu

Dobar poznavalac povijesnih događaja i hrvatski branitelj o današnjem skupu u Srbu poslao nam je ovaj dopis:
Tko su bili ustanici tog 27. srpnja 1941. godine. To su prije svega bili pristalice režima bivše Kraljevine Jugoslavije, koji su se pobunili protiv Nezavisne Države Hrvatske i koji su imali potporu talijanskih fašista? Sad je to jedno logično pitanje: Kako se može govoriti o ustanku nekih antifašista koji surađuju s talijanskim fašistima.
O kakvoj se suradnji radilo govori nam jedan događaj koji je prethodio tom ustanku o kojemu govorimo. Radi se o sastanku u Benkovcu 23. srpnja 1941. talijanskog oficira poručnika Emilia Creolija s popom Momčlom Đujićem, Stevom Rađenovićem, Ilijom Zečevićem i drugim četnicima.
U svom je izvješću Creoli napisao o sastanku da se održao u 'duhu prijateljstva prema kraljevskoj oružanoj sili i talijanskoj zastavi'. U izvješću svojim pretpostavljenima Creoli između ostalog piše kako su Srbi istaknuli da je njihova politika zajednička i da im prijeti jednaka opasnost od komunističkih bandi.
Nadalje, htio bih još ovoj činjenici dodati da su žrtve te 'antifašističke' pobune bili hodočasnici koji su toga kobnog jutra 27. srpnja iz Knina vlakom krenuli u Drvar zajedno sa svojim župnikom Weldemarom Maksimilijanom Nestorom. Njih je skupina četnika kod mjesta Trubar zaustavila, odvela ih do jame Golubnjača i pogubila.
U tome i jest vještina da je netko za vrijeme cijeloga rata četnik i suradnik fašista, da bi se na kraju pretvorio u partizana i antifašista. To je pravo političko strašilo, a ne ono što govori Mesić, kako ćemo čuti od naše dopisnice iz Zagreba Božice Bartovčak.