Kao što je poznato, papa Bendikt XVI. svoju je prvu encikliku naslovio izrekom iz
Prve Ivanove poslanice: Deus caritas est – Bog je ljubav. U knjizi razgovora s novinarom
Seewaldom, novinar podsjeća da je Papin prvi rad, još dok je bio student, bio prijevod
teksta Tome Akvinskoga pod naslovom Otvaranje preko ljubavi. Enciklika je pak
izašla točno 60 godina poslije. S tim u vezi novinar onda konstatira: Prva enciklika
nekog pape uvijek se smatra nekom vrstom notnoga ključa za njegov pontifikat, na što
Papa odgovara: Što se tiče studentske knjižice, moram reći da sam na poticaj Alfeda
Läpplea preveo Quaestio disputata de caritate svetoga Tome Akvinskoga. Veliki,
naime, proučavatelj srednjega vijeka poticao je da se Tomine Quaestiones prevedu.
To što sam preveo nije se objavilo, vjerojatno stoga što nije bio dobar prijevod,
tada nisam imao ni 20 godina, odmah tumači Papa, te nastavlja: Tako sam zapravo slučajno
došao do ove teme, ali me ona oduševila. Jednako i u mojemu životu: s jedne strane
uvijek me pratila tema Krista kao živoga, prisutnoga Boga, Boga koji nas ljubi i liječi
patnjom, a s druge strane i tema ljubavi, koja zauzima središnje mjesto u ivanovskoj
teologiji – sa sviješću da je to ključ kršćanstva, da ga se odatle mora iščitavati.
Tako sam i svoju prvu encikliku napisao polazeći od toga ključa, protumačio je Benedikt
XVI. Upravo u toj enciklici Bog je ljubav Vi tumačite, nadovezuje novinar
s pitanjem, da 'čovječnosti vjere' pripada i čovjekovo 'da' svojoj tjelesnosti, koju
je Bog stvorio. Je li to pledoaje za bolji seks? Na to Papa razvija svoju misao ovako: Tjelesnost,
dakako, obuhvaća mnogo više od toga i ne možemo je definirati samo kroz spolnost,
ali je spolnost bitan sastavni dio. Važno je da je čovjek duša u tijelu, da je kao
tijelo on sam i da tijelo stoga smije pozitivno shvaćati, a spolnost kao pozitivan
dar. Po njoj dobiva udjela u samomu Božjem stvaralaštvu. Naći ovo pozitivno poimanje
i čuvati to blago koje nam je dano velika je zadaća, istaknuo je Benedikt XVI. te
nastavio: Istina je da su se u kršćanstvu znali ustaliti i rigorizmi – da je u
Crkvu ušla i tendencija k negativnom vrjednovanju, koja se uobličila u gnozi. Prisjetimo
se samo janzenizma s kojim je došlo do iskrivljavanja, zastrašivanja čovjeka. Danas
valja uvidjeti da ponovno moramo naći istinski kršćanski stav, kakav je postojao u
ranome kršćanstvu i u velikim trenutcima kršćanstva: radost i 'da' tijelu, 'da' spolnosti
– kao daru, kojemu uvijek pripada i disciplina i odgovornost, ističe Papa te dodaje: Uvijek,
naime, vrijedi: sloboda i odgovornost idu zajedno. Tek tada, kad raste i prava radost,
tek je tada moguće ispravno 'da'. Zbog toga je važno da kršćansku sliku čovjeka, kojoj
je Drugi vatikanski sabor dao odgovarajuće poticaje, iznova razvijamo u njezinoj pozitivnosti,
u njezinu velikomu 'da', zaključio je Benedikt XVI.