Iz izvještaja o papi Piju XII. vidimo kako je potrebno samo malo dobre volje i ljudskosti
da se uz pomoć dokumenata dođe do istine protiv koje su se neki vrlo zagriženo borili
i još ustraju u svojim izmišljotinama. Slično piše danas i Josip Pavičić u Večernjem
i u vezi sa Staljinovim zločinom u Katynskoj šumi u Rusiji te u vezi sa sličnim zločinom
u Vinici u Ukrajini. Pavičić navodi da su Slovenci već dobro istražili partizanske
zločine nad domobranima u Sloveniji, ali se kod nas još uvijek danom ustanka smatra
zločin nad Hrvatima i na žalost tu su nazočni i neki najviši predstavnici današnje
hrvatske vlasti. Pavičić doslovno piše: I u Hrvatskoj se dvadeset godina pokušava
razotkriti “skrivena ostavština” Brozovih operativaca zla, no rezultati nisu Bog zna
kakvi. Glavni je razlog tome nepostojanje jasne, široko prihvaćene društvene suglasnosti
o značaju Brozova režima. Laži koje je taj režim proizvodio 45 godina i njima prožeo
život društva i dalje se ponavljaju kao pouzdane istine. Stoga se može reći da su
se mnogi zločini u Hrvatskoj dogodili dva puta: kad su se zbili i kad su prešućeni
ili iskrivljeni. Tragedije pogađaju ljude, no manje od laži o njima. Pozivanje pak
povjesničara Jakovine na to da je već bezbroj puta o tome govorio, kako piše tportal,.
ne znači da je govorio istinu. On je samo ponavljao naučene laži, a to povjesničaru
i znanstveniku ne pristaje, kao što ne pristaje ni navodno uglednom novinaru da, premda
priznaje sada zasluge Pija XII. odmah mora priupitati o našim biskupima iz onoga doba.
A što je blaženi Stepinac radio? Ni o njegovim se spašavanjima Židova ne želi čuti.
Možda bi bilo bolje pitati, što je Titov režim radio s biskupima i svećenicima?