Liturgijski spomen sv. Jakova, apostola

Crkva se danas u liturgiji spominje svetoga Jakova Starijeg, Zebedejva sina i brata svetoga Ivana, evanđelista. Bio je prvi apostol koji je umro mučeničkom smrću, a Sveti je Otac o njemu govorio na općoj audijenciji 21. lipnja 2006. godine.
Rođen je u Betsaidi, u Galileji, na obalama Tiberijadskog jezera. Bio je ribar. Kada ga je Isus pozvao, premda je radio, nije oklijevao odazvati se: s bratom Ivanom odmah ostavlja lađu i oca da slijedi Učitelja koji mu naviješta kraljevstvo Božje. Imao je čvrst karakter. Htio je da siđe plamen s neba i spali samarijsko selo koje nije prihvatilo Gospodina. A od Isusa je za sebe i svoga brata tražio prvo mjesto u kraljevstvu. Još nije bio shvatio da su putovi kraljevstva blagost, poniznost i milosrđe – ustvrdio je Sveti Otac.
Na brdu Tabor još uvijek gaji snove zemaljske slave: tijekom Isusova preobraženja, gleda božanski Gospodinov sjaj; ali u Getsemanskom vrtu „vlastitim očima gleda kako se Sin Božji ponižava bivajući poslušan do smrti“. Zacijelo je ovo drugo iskustvo bila prigoda za dozrijevanje u vjeri, da ispravi jednostrano trijumfalističko tumačenje kraljevstva: morao je shvatiti da je Mesija, kojeg je židovski narod očekivao kao pobjednika, zapravo nije bio okružen samo čašću i slavom nego i trpljenima i slabostima – Isusova se slava očituje na križu, sudjelovanjem u našim patnjama – istaknuo je Benedikt XVI.
Još uvijek je bježao od križa. Kristova ga smrt sablaznila i napustio je Isusa u najtežem trenutku. Nije ostao s Marijom na Kalvariji. Dozrijevanje vjere – podsjetio je Sveti Otac – zapravo se zbilo po Duhu Svetom na Pedesetnicu: tek tada Jakov bez straha naviješta evanđelje smrti i Isusova uskrsnuća – kazao je Papa i nastavio:
Pogubio ga je kralj Herod Agrippa, a prvi je od apostola podnio mučeništvo. Od svetoga Jakova možemo dakle mnogo naučiti: spremnost prihvaćanja Gospodinova poziva pa čak i ako traži da se „napusti“ lađa naših ljudskih sigurnosti; zanos da Ga se prati na putovima koje nam pokazuje bez osvrta na sva naša zavodljiva umišljanja; spremnost na hrabro svjedočenje, te, ako je potrebno, sve do žrtve života – istaknuo je Benedikt XVI.
Put svetoga Jakova vrijedi za sve kršćane: Možemo reći ne samo vanjski nego i poglavito nutarnji, od brda Preobraženja do brda agonije, simbolizira svekoliki kršćanski hod, kroz progone svijeta i Božje utjehe, kako veli Drugi vatikanski sabor. Slijedeći Isusa poput svetoga Jakova, znamo, pa čak i u teškoćama, da idemo pravim putom – zaključio je Benedikt XVI.