Uz liturgijska čitanja 17. nedjelje kroz godinu razmišlja p. Alan Modrić

Danas, na 17. nedjelju kroz godinu, evanđelje nam donosi još jedan novi niz prispodoba o Kraljevstvu Nebeskom. Nakon što smo prošle nedjelje slušali kako Isus uspoređuje svoje Kraljevstvo sa sijanjem sjemenja, gorušičinim zrnom i kvascem, danas nam Gospodin predočuje Kraljevstvo u alegorijskom slikama blaga skrivenog na njivi, dragocjenog bisera i ribarske mreže.
Riječ „blago“ priziva u pamet slike ispunjene nečim misterioznim. Oduvijek su se oko ovog pojma u raznim narodima, kulturama i tradicijama formirali mitovi i legende, priče koje oslikavaju čovjekovu znatiželjnost, volju za avanturom, a iznad svega nadu da će pronalaskom blaga život postati potpuno drugačijim, da će čovjek konačno biti oslobođen životnih briga i tegoba. Isus se služi ovom alegorijom blaga da bi oslikao vrijednost i bogatstvo Kraljevstva Nebeskog. Jedan čovjek pronalazi blago, sakrije ga na njivi, a potom čini nešto što u očima drugih, koji ne znaju što se nalazi zakopano pod njivom, izgleda kao potpuna ludost: prodaje sav svoj imetak da bi kupio jednu običnu njivu koja na prvi pogled ne vrijedi mnogo. Sa slikom prodaje cijelog imetka Isus nam želi poručiti da za posjedovanje jedinog istinskog blaga, odnosno Kraljevstva Nebeskog, moramo biti spremni dati sve svoje, jer to blago iziskuje žrtvovanje svega što u bilo kojem smislu posjedujemo. Međutim, unatoč početnoj žrtvi čovjek je ispunjen neizmjernom srećom jer je pronašao najveće moguće blago: Boga. Nalazeći Boga, čovjek nalazi istinu i život. Tko ima Boga, posjeduje sve na ovome svijetu jer, kako je govorila sv. Terezija Avilska, samo Bog je dovoljan.
Prispodoba o dragocjenom biseru slična je prijašnjoj o sakrivenom blagu: riječ „biser“ priziva u pamet ne samo sliku velike dragocjenosti, nego također i ljepote bez ikakve ljage ili nečistoće. Kraljevstvo Božje, predočeno u dragocjenom biseru, nije samo najveća vrijednost i dragocjenost, nego i najljepše i najsavršenije dobro koje se može nasljedovati. Dok se u prispodobi o skrivenom blagu čovjekova djelatnost sastoji u pronalaženju, ovdje se naglasak stavlja na traženju. Čovjek odlazi u potragu za dragocjenim biserom – tako na isti način svatko traži istinu, prave vrijednosti i bogatstvo života. Ljudsko srce je nemirno dok ne pronađe „dragocjeni biser“ – još je sam sv. Augustin govorio u 4.st.:“Stvorio si nas za sebe, Gospodine, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi“. Međutim, jedanput kada čovjek pronađe biser, spreman je sve žrtvovati kako bi ga posjedovao: svega se odriče samo da bi se konačno smirio u Gospodinu.
Dok ove dvije prispodobe o skrivenom blagu i dragocjenom biseru govore o sadašnjosti, o ponudi koja se nudi čovjeku u sadašnjem vremenu i o žrtvi koju on mora podnijeti kako bi ostvario ponudu, dotle prispodoba o ribarskoj mreži govori o budućnosti, odnosno o posljednjem sudu na kojem će se konačno vidjeti koliko je čovjek nastojao tražiti blago i biser, i kolike je žrtve podnio za te vrijednosti. Kao što ribari nakon ulova vade ribu iz mreže i odjeljuju dobru ribu od loše, tako će i anđeli na kraju vremena odijeliti dobre od zlih. U ovoj prispodobi nalazimo sličnosti s prispodobom o kukolju koju smo slušali prošle nedjelje, a koja također govori o posljednjem sudu oslikavajući ga kao žetvu i pozivajući na strpljivost prije nego što dođe odlučujući trenutak konačnog razlučivanja dobrih od zlih. Tako i prispodoba o ribarskoj mreži poziva na strpljivost koja nam je potrebna u Crkvi, u obitelji, u našim društvenim odnosima, kako ne bi ishitreno osuđivali bližnje jer svaka osuda bližnjega može zaustaviti njegov rast i obraćenje. Tek na sudnjem danu otkriti će se tko su dobri, a tko su zli.
Na kraju današnjeg evanđeoskog odlomka Isus postavlja pitanje svojim učenicima:“Jeste li sve ovo razumjeli?“. „Razumjeti“ ne znači samo shvatiti na umnom, intelektualnom planu, nego i provesti u život, u konkretno djelo ono što se spoznalo. Takav učenik, koji ne samo spoznaje Božju istinu, nego je i živi u svakodnevnici, može se usporediti s domaćinom koji iz svoje riznice iznosi „novo i staro“, spasenjski nauk iz Novoga i Staroga zavjeta. Mi kao vjernici pozvani smo da svakodnevno tražimo i nalazimo blago i dragocjeni biser Božje istine i pravde, i da ih jednako tako koristimo u konkretnom, svakodnevnom životu, uvijek spremni na svaku žrtvu, napor i tegobu kako bi sudjelovali u posjedovanju te istine i pravde, kako bi bili dionici Kraljevstva Nebeskog. Neka nas u tim našim nastojanjima i naporima podupire snaga Duha Svetoga koji nam je darovan od Gospodina Isusa da nas nauči tražiti i pronalaziti jedino istinsko blago i dragocjeni biser u našem životu: Boga.