Papa Benedikt XVI. o svećeništvu

Četvrtak se smatra svećeničkim danom, a Sveti je Otac tijekom svećeničke godine od lipnja 2009. do lipnja 2010. godine često govorio o svećeništvu, također i tijekom općih audijencija srijedom, o svetoj službi po kojoj svećenik biva „drugi Krist“, pri tom nije skrivao to što često „blati“ taj posebni božanski poziv.
Čudna je svećenička karijera jer joj je vrhunac u služenju drugome, vrhunski izraz osobne slobode je u pokoravanju Drugome. Prema ljudskim standardima stjecanja moći svećeničko je zvanje nepojmljivo, a ipak njegova moć dolazi od Boga. Samo Bog zna kako njegov poziv obuzima um i pali dušu pozvanoga. Moguće je svećeničko poslanje, moguće za Boga, koji se ne boji – kako je u više navrata istaknuo Papa – da bogatstvo svojih darova dijeli po rukama svećenika.
Ta odvažnost Boga, da ljudskim bićima povjeri samoga sebe, a premda poznaje naše slabosti, ljude smatra sposobnima da djeluju u njegovo ime – Božja je odvažnost zaista uzvišena a krije se u riječi „svećeništvo“. Bog smatra ljude sposobnima da budu svećenici, njegovi službenici s kojima se iznutra veže – istaknuo je Sveti Otac u propovijedi na završetku svećeničke godine.
Svećeničko poslanje dakle izravno dolazi s neba, odakle dolazi i Isus, svećenik u pravom smislu riječi. Poput njega, istaknuo je Papa, svećenik je istinski kada je „most“ između ljudi i Boga. To je vrlo uzvišena uloga, iza koje bi se – upozorava papa Benedikt XVI. – mogla ugnijezditi prastara napast da se ne osjeća nositelj radosne vijesti, nego njezin tvorac.
Svećenik ne naučava svoje ideje, filozofiju koju je on izmislio ili našao ili mu se pak sviđa; svećenik ne govori iz sebe, ne govori za sebe, da si možda stvori poklonike ili vlastitu stranku; ne govori svoje stvari, vlastite izume, nego, u pomutnji svih filozofija, svećenik poučava u ime nazočnoga Krista, predlaže istinu Isusa Krista, njegovu riječ, njegov način življenja i postupanja – rekao je Sveti Otac na općoj audijenciji 14. travnja 2010. godine.
U pismu proglašenja svećeničke godine Papa kao uzor navodi svetoga Ivana Vianneya, koji je preminuo prije 150 godina, i pita: Kako ga može nasljedovati današnji svećenik u svijetu koji se posvema promijenio?
Ako dobro promislimo, to što je svetoga Arškog župnika navelo da se zaljubi u Krista, i prava tajna njegova pastoralnog uspjeha bila je ljubav prema naviještanom, slavljenom i življenom euharistijskom otajstvu, koja se očitovala u ljubavi prema Kristovu stadu, osobama koje traže Boga – istaknuo je Benedikt XVI. na općoj audijenciji 5. kolovoza 2009. godine.
Povijest Svećeničke godine svjedoči da se upravo u mjesecima kada Sveti Otac nastoji dubokim izričajima osvijetliti veličinu i važnost svećeničke službe razbuktala sablazan pedofilije, zatamnjujući i blateći upravo ono što je Papa želio uzdignuti i pročistiti. Na Trgu svetoga Petra, obijeljenom tisućama svećeničkih košulja, 11 lipnja 2010 godine snažno su odjeknule Papine riječi.
Može se očekivati da se neprijatelju neće svidjeti novi sjaj svećeništva; on bi radije da svećeništvo nestane, tako da u konačnici i Boga gurne iz svijeta. A dogodilo se da upravo u ovoj godini radosti zbog sakramenta svećeništva izbiju na svjetlo grijesi svećenika – naročito zloporaba maloljetnika, u kojoj se svećeništvo, izraz Božje skrbi za čovjeka, zaodjenulo u svoju suprotnost – ustvrdio je Benedikt XVI. u propovijedi na završetku svećeničke godine.
A ipak, i zbog vlastite slabosti – ili zbog ravnodušnosti prema vjeri, koju moderni čovjek često očituje – svećenički bi glas nerijetko mogao – rekao je papa – izgledati glas vapijućeg u pustinji, ali to mu ništa ne oduzima od snage njegova proročkog poziva. Žarko molimo Gospodina, da nam pomogne (...) prihvatiti ljudsko biće te da ga – svojim primjerom, svojom poniznošću, svojom molitvom, svojim pastoralnim djelovanjem - vodimo u zajedništvo s Bogom – rekao je Benedikt XVI. na susretu s rimskim svećenicima 18. veljače 2010. godine.