Listajući inozemni tisak sve se više stječe dojam da čovjek više ni u koga ne može
biti siguran. Oni koji su do jučer slovili kao autentični prenositelji istine i branitelji
pravednosti, najednom su se razotkrili kao korumpirani, pa su se čak i novine goleme
tiraže morale ugasiti. Slično je i s političarima, pa tako francuske novine pišu o
korupciji među njemačkim ili španjolskim političarima, švicarske novine o talijanskim,
a talijanske o svojim političarima, svi pak o britanskim. Ubojstva, neredi svih vrsta,
napadi na homoseksualce, ljubavna parada u Duisburgu prošle godine s neviđenim neredima,
tučnjave među navijačima na stadionima… sve se to na Zapadu servira svakodnevno, a
onda se jave neki naši novinari koji nam takav zapad nude kao primjer odnosno uzor
slobode i demokracije. Il Giornale se danas bavi i izložbom fotografija o Titu u Beogradu.
Lijepo se dugi članak o toj izložbi naslovljuje: 'Socijalizam za sve, a dolce vita
za sebe'. I oni koji još uvijek smatraju Tita nedodirljivim, jer je i njima u jugoslavenskom
socijalizmu bilo dobro, ne pitajući se kako je bilo drugima, sada kad moraju nositi
posljedice velikosrpske agresije, na nišanu im je Hrvatska i prvi njezin predsjednik.
Sve ono što se nisu usudili prigovoriti Titu, primjerice o diktatorstvu i vremenu
neslobode, projiciraju sada kad su slobodni na Tuđmana, da bi onda mogli izbaciti
iz sebe svu svoju žučljivost. Psiholozi i za to imaju tumačenje, a oni su valjda neki
znanstvenici, kad se već mnogi vole na znanost pozivati. A znanstvenici nas s tim
u vezi upućuju na primitivizam plemenskih vračeva, te uspoređuju to i sa spaljivanjem
pusta ili fašnika prije korizme.