Odnos između znanosti i vjere

Prateći hrvatske portale kadšto se može dobiti dojam da su na visokoj znanstvenoj razini. Često se, naime, pozivaju na znanost da bi dokazali opravdanost nekih loših ponašanja pa i perverzija. Kao znanost im otvara mogućnost za to. Kad je pak riječ o znanosti, često se zaboravlja i prešućuje, što namjerno, što iz neznanja, da su mnogi znanstvenici istinski vjernici pa i svećenici. Pogotovu na području matematike, fizike, astronomije, a da ne govorimo o humanističkim znanostima. O tome je ovih dana opširno pisao i Neue Zürcher Zeitung spominjući otkrića dvadesetih godina prošloga stoljeća o dinamizmu svemira odnosno o njegovu širenju. Dao je to nasluti filozof Kant, ali još prije njega naš Rugjer Bošković. A na temelju Einsteinove teorije to je utvrdio i vlastitim mjerenjima belgijski svećenik Georges Lemaître, inače poznat i po teoriji Big Banga o nastanku svemira. Prvotno se Lemaîtru usprotivio i Einstein smatrajući svemir konstantnim, ali je poslije to prihvatio priznavši također da mu je u znanosti to bila najveća pogrješka. Inače su se Lemaître i Einstein vrlo dobro poznavali i međusobno cijenili. Nakon Lemaîtra, i to dvije godine poslije, tu je tezu o širenju svemira svojim mjerenjima dokazao i američki astronom Edwin Hubble, pa se onda sve zasluge pripisuju njemu, što NZZ smatra nepravdom. Kad je još u doba komunizma počeo izlaziti Hrvatski biobibliografski leksikon, našli su se oni koji su se bunili što u tom leksikonu ima previše klerika tj. ljudi iz Crkve. A zapravo taj leksikon upravo pokazuje koliko su ljudi iz Crkve učinili dobra narodu iz kojega su potekli ne samo na moralnoj izgradnji, nego i u različitim, pogotovu humanističkim znanostima. Ajmo se onda pozivati na znanost, ali da se o tome govori suvislo, a ne napamet.