Iz Papine knjige 'Svjetlo svijeta'

Danas na blagdan svetoga Benedikta, zaštitnika Europe, i u godišnjem razdoblju kad se slave mlade mise, dobro je podsjetiti se na neke misli pape Benedikta XVI. iz njegova intervjua novinaru Seewaldu što je izašao kao knjiga 'Svjetlo svijeta' i u hrvatskom prijevodu. Odmah na početku novinar je Papu pitao o njegovim odnosima s pokojnim, sada blaženim papom Ivanom Pavlom drugim, a Benedikt XVI. odgovara da ga je novi blaženik odmah htio za nasljednika kardinalu Šeperu u Zboru za nauk vjere. Potom kratko govori o zadnjem njegovu blagoslovu prije smrti. Novinar Seewald onda je konstatirao:
Niste htjeli postati biskup ni predstojnik Kongregacije za nauk vjere, niste htjeli postati papa. Čovjek se gotovo uplaši kada vidi što se sve nekomu događa i protiv vlastite volje. Na to je Papa odgovorio: To je upravo tako: kada se na svećeničkom ređenju kaže 'da', čovjek, doduše, može imati svoju zamisao o tome što bi to mogla biti vlastita karizma, ali također zna: stavio sam se u ruke biskupu i u konačnici Gospodinu. Ne mogu birati ono što hoću. Na kraju se moram dati voditi, rekao je Benedikt XVI. te odmah objasnio:
Doista sam mislio da je moja karizma biti profesor teologije i bio sam vrlo sretan kada se moja predodžba ostvarila. Ali mi je također bilo jasno da sam uvijek u Gospodinovim rukama te da moram računati sa stvarima koje nisam htio. U tom su smislu sigurno posrijedi bila iznenađenja kada sam odjednom bio odvojen od toga i kada više nisam mogao slijediti vlastiti put. Ali, kao što je rečeno, u temeljnome 'da' bilo je sadržano i ovo: na raspolaganju sam Gospodinu i jednoga ću dana možda morati činiti stvari koje sam ne bih želio.
Na to je novinar odmah dometnuo drugu konstataciju: Sada ste najmoćniji papa svih vremena. Nikada prije Katolička Crkva nije imala više vjernika, nikada nije bila toliko rasprostranjena, doslovno do krajeva svijeta.
Dakako, potvrdio je Benedikt XVI., te su statistike važne. One pokazuju koliko je Crkva raširena i koliko je stvarno velika ova zajednica koja obuhvaća rase i narode, kontinente, kulture, ljude svih vrsta. Ali Papi ne daju moć ovi brojevi.
A zašto ne? – upitao je odmah novinar, a Papa objašnjava:
Način zajedništva s papom je drukčiji, a dakako i način pripadnosti Crkvi. Među milijardu i dvjesta milijuna ima mnogo onih koji iznutra nisu s nama. Sveti je Augustin još u svoje vrijeme rekao: 'Mnogi su vani, a čini se da su unutra; a mnogi su unutra, a čini se da su vani.' Kada je riječ o vjeri, pripadnosti Katoličkoj Crkvi, ovo 'nutarnje' i 'izvanjsko' međusobno je tajanstveno isprepleteno. Staljin je bio u pravu kad je rekao da papa nema divizije i da ne može zapovijedati. On nema ni veliko poduzeće u kojemu bi svi vjernici Crkve bili njegovi namještenici ili podložnici, ustvrdio je Sveti Otac te odmah dodao:
Stoga je papa s jedne strane sasvim nemoćan čovjek. S druge je pak strane njegova odgovornost vrlo velika. On je u neku ruku predvodnik, predstavnik i istodobno odgovoran da vjera, koja povezuje ljude, bude vjerovana, da ostane životna i neokrnjena u svojem identitetu. No jedino i samo Gospodin ima moć držati ljude u vjeri.
Novinarovo novo pitanje glasilo je: Za Katoličku Crkvu papa je 'vicarius Christi', Kristov namjesnik na zemlji. Možete li Vi stvarno govoriti namjesto Isusa?
Dok naviješta vjeru i dijeli sakramente, kazao je Papa, svaki svećenik govori po nalogu Isusa Krista, u ime Isusa Krista. Krist je Crkvi povjerio svoju riječ. U Crkvi živi ta riječ. I ako vjeru te Crkve iznutra prihvaćam i živim, iz nje govorim i mislim, ako Isusa naviještam, tada zastupam Njega – premda, dakako, u pojedinostima uvijek mogu biti prisutne slabosti. Važno je da ne iznosim svoje ideje, nego da pokušavam misliti i živjeti vjeru Crkve, djelovati poslušno po Isusovu nalogu, objasnio je papa Benedikt XVI.