Uz liturgijska čitanja 14. nedjelja kroz godinu razmišlja pater Alan Modrić
Poniznost je glavna tema evanđelja 14. nedjelje kroz godinu: „Učite se od mene jer
sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11, 29). Poniznost je pojam koji se nalazi na putu
nestajanja iz rječnika današnjeg društva koje zagovara postizanje uspjeha po svaku
cijenu, utrku za prvim i vodećim mjestima, zadobivanje naklonosti, javne i medijske
pažnje, odobravanja, naslovne stranice u novinama ili stranice na internetu, itd.
Uglavnom, radi se o društvu i svijetu gdje je prvo načelo ljudskog života postalo
da je egoistično JA svakoga pojedinca središte oko kojega se okreće cijeli svemir. U
takvom okruženju dolazi i danas Kristov poziv iz evanđelja koji smo malo prije čuli
i koji potiče na poniznost, odnosno spoznaju i prihvaćanje stvarnog stanja i položaja
svakoga čovjeka, da svaki pojedinac shvati da nije središte svijeta oko kojega se
trebaju okretati svi drugi, nego da je biće stvoreno da živi u skladu sa svojim stvarnim
položajem ljubljenog Božjeg djeteta, ali i djeteta koje griješi, koje ne radi uvijek
sve u skladu s voljom svoga Nebeskog Oca. „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna
srca i naći ćete spokoj dušama svojim“. Evo u čemu je ljepota i vrijednost poniznosti
– naći spokoj u duši. Današnje društvo ne nalazi takav spokoj i mir jer se stalno
nalazi u grozničavoj i do ludila tjeskobnoj utrci za uspjehom, novcem, položajem i
slavom. Krist nam jasno poručuje da poniznost, odnosno, kako smo već objasnili, razumno,
u Bogu utemeljeno spoznavanje i prihvaćanje samih sebe dovodi do mira i utjehe u našim
dušama, a preko toga i do mira u našem životu, našim obiteljima, prijateljstvima,
ljubavima. U biti, naći ćemo mir i utjehu onda kada doista dopustimo Kristu da bude
nazočan u našem životu jer On je jedini, istinski izvor mira, utjehe i radosti. Dok
smo previše zaposleni sa samima sobom ne možemo Ga pronaći. A On strpljivo čeka da
ga nađemo. „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti“.
Ovdje imamo drugi Kristov poziv sadržan u evanđelju 14. nedjelje kroz godinu, poziv
upućen potlačenima, izmorenima, siromašnima da slijede Isusa koji im umjesto dotadašnjeg
jarma Zakona koji je Jahve dao Izraelu udjeljuje svoj „jaram i breme“. Umjesto da
grozničavo tražimo uspjeh i slavu po svaku cijenu, pozvani smo osobno svatko od nas
primiti jaram i breme Kristove ljubavi koji naslađuje, krijepi i osnažuje. Njegova
nazočnost predstavlja oslobođenje od tereta, odmor od muke, okrepu u naporu, utjehu
u žalosti. Njegova bratska blizina postaje odmor i mir u svakodnevnim životnim borbama.
Tako i u prvom čitanju 14. nedjelje kroz godinu prorok Zaharija najavljuje mir
nakon velike borbe. Dolazi pravedni kralj, pobjednik, ali krotak jaše na magarcu kao
mirotvorac koji ne pripada krugu moćnika nego ide u susret umornima i opterećenima
za koje se brine. U takvom liku brižnog i mirotvornog kralja prepoznajemo Isusa koji
se ne predstavlja kao osvajač nego kao uzor poniznosti i darivanja čija se kraljevska
vladavina ostvaruje na križu. O ovoj intimnoj povezanosti umornih i opterećenih
s Kristom na svoj način progovara apostol Pavao u poslanici Rimljanima govoreći o
životu kršćanina po Duhu. „Tijelo“ kako ga opisuje Pavao predstavlja samodostatnost,
trku za uspjehom, slavom, priznanjem, odnosno za svime onime što pokreće današnji
svijet, dok život po Duhu znači poniznost, donosi spokoj i okrepu. Poruka Kristovog
poziva kojega slušamo danas na 14. nedjelju kroz godinu je više nego jasna: učiti
od Onoga koji je Učitelj nad učiteljima i dolaziti k Onome koji je savršena okrepa
i mir. Isus, Sin Božji, Onaj je koji je blizu svima nama i svakome od nas osobno:
sluša nas, oprašta nam i krijepi nas kada smo umorni i opterećeni. Njegov jaram postaje
sladak i lagan zato jer ga ne nosimo sami, oslanjajući se samo na vlastite snage,
nego uz Gospodinovu potporu. Ne radi se o križu koji si mi sami namećemo našim krivim
odlukama i pogrešnim životnim izborima, nego o Kristovu križu, križu otkupljenja koji
donosi mir i radost. Mi sa svoje strane trebamo biti srca otvorena i spremna za primanje
Gospodinove poduke o krotkosti i poniznosti. I stoga, otvorimo se Kristu mirotvorcu,
Onome koji nam pruža odmor u našem umoru i olakšanje u našem opterećenju kako bismo
doista našli spokoj svojim dušama!