O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran

Pod predsjedanjem sisačkog biskupa Vlade Košića, 27. lipnja, u Zagrebu je održana redovita sjednica Komisije Hrvatske biskupske konferencije „Iustitia et pax“. U svjetlu završetka pregovora Republike Hrvatske s Europskom unijom, koji Komisija pozdravlja, zaključeno je da će Komisija u daljnjem radu posebnu pažnju posvetiti odgovornosti društvenih i političkih elita za budućnost Hrvatske u pravnom, političkom, gospodarskom i kulturnom smislu, jer bez zaštite i promocije hrvatskih nacionalnih interesa Hrvatska ne može biti punopravna i ravnopravna članica Europske Unije – priopćeno je iz Komisije.
Članovi Komisije osvrnuli su se i na reakcije na Izjavu o Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu, koju je Komisija objavila prije presude hrvatskim generalima. S odmakom od toga događaja zaključeno je da je izjava bila primjerena i važna, kako za konkretnu pomoć nepravedno i nevino osuđenima, tako i za razumijevanje hrvatske povijesti i prilika u svjetlu kršćanskog osjećaja istine, pravde i pomirenja.
Osvrćući se na prijedlog Komisije državnim vlastima o potrebi popisa žrtava II. svjetskog rata i poraća, sa žaljenjem je konstatirano da to pitanje nije bilo vezano uz popis stanovništva kako je Komisija predlagala. Komisija drži da državne institucije moraju pružiti punu pozornost ovoj problematici, osobito zbog dostojanstva žrtava totalitarnog komunističkog režima koje nisu sustavno, a ni pojedinačno popisane.
Ovom prigodom, Komisija „Iustitia et pax“ objavila je i Izjavu o netrpeljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj, a potpisuje ju predsjednik Komisije sisački biskup dr. Vlado Košić. U Izjavi se izražava zabrinutost zbog sve učestalijeg i otvorenijeg iskazivanja netrpeljivosti i nasilja prema katolicima u Hrvatskoj. Netrpeljivost prema katolicima i njihovim vjerskim uvjerenjima baštinjena je iz vremena komunističkog totalitarizma i nikada nije u potpunosti nestala, a u posljednje se vrijeme intenzivirala, posebice neposredno prije i nakon posjeta Svetog Oca Republici Hrvatskoj i hrvatskim katolicima – čita se u Izjavi, u kojoj se potom sa žaljenjem konstatira da državna tijela nisu adekvatno, po službenoj dužnosti, reagirala na otvorene izričaje netrpeljivosti prema katolicima na onaj isti način kako su reagirali kada se radilo o pravima drugih ugroženih zajednica i pojedinaca. Držimo da treba prekinuti s praksom prozivanja i omalovažavanja katolika zbog njihove vjerske pripadnosti, njihova načina života, njihovih vjerskih uvjerenja i učenja, koja se bez ikakvih argumenta proglašavaju nazadnima. Stoga pozivamo državne institucije da ne budu pristrane i da budno paze na dostojanstvo i pravo katolika na življenje svoje vjere i izricanje svojih vjerskih uvjerenja, što im jamče hrvatski zakoni – ističe se u Izjavi.
Katolici u Hrvatskoj ne boje se nikakve argumentirane javne rasprave ili kritike, ali nikako ne mogu prihvatiti da se prešutno prihvaća njihovo omalovažavanje bez reagiranja nadležnih institucija. Komisija stoga poziva sve Hrvate i Hrvatice da hrabro u javnosti iznose svoja stajališta o raznim temama, da ih znaju argumentirati i dobro uobličiti. Javna rasprava i izmjena argumenata s katoličkog stajališta apsolutno isključuje narušavanje dostojanstva čovjeka, napose svako nasilje koje nedvosmisleno osuđujemo – zaključuje se u Izjavi Komisije HBK „Iustitia et pax“ o netrpeljivosti prema katolicima u Republici Hrvatskoj.
Najstariji umirovljeni svećenik Požeške biskupije preč. Stjepan Benić, ovih dana u 99. godini života proslavlja 75. obljetnicu svoga svećeničkog ređenja. Tom ga je prigodom požeški biskup Antun Škvorčević – jučer, na svetkovinu apostolskih prvaka Petra i Pavla – posjetio u njegovu domu u Jakšiću, i sa zahvalnošću Bogu čestitao mu sedamdeset i pet godina svećeništva i njegove vjernosti Bogu i Crkvi. Jubilarac se dobrim pamćenjem prisjetio mnogih pojedinosti iz svoga dugog i plodnog života te o njima radosno pripovijedao. Na biskupovo pitanje o najradosnijim i najtežim trenucima iz njegova života, slavljenik je odgovorio da mu je cijelo svećeničko služenje bilo lijepo, jer je u njemu pronalazio radost koja je izvirala iz svakodnevne molitve. Jubilarac je i ovom prigodom biskupu povjerio kako svaki dan prikazuje svoje žrtve za biskupiju i naš narod te da je ponešto tužan što u molitvama ne uspijeva više biti onako sabran i ustrajan kao što je bio nekada. Biskup mu je zahvalio za posebno služenje po molitvama i žrtvama te mu je podijelio blagoslov i poželio da u njegovu duhu ne ponestane žara niti u glavi bistrine, te da u predanju Bogu još dugo vremena može među nama biti svjedokom svoga svećeničkog poziva i dara.