Ne jenjavaju raspredanja u hrvatskim novinama i portalima o prošloj paradi u Splitu,
čime seveć pripravlja slična parada u Zagrebu. To se zove parada ponosa. Kakva
ponosa? Odmah recimo da to narod bolje izriče poslovicom: Čega se pametan stidi time
se budala ponosi. Stoga i prigovori vrlih i manje vrlih novinara na račun onih koji
se nisu iskazali tolerancijom nose naboj visoke netolerancije prema onima koji se
protive takvom iskazivanju vlastita identiteta. Čak se ide i za niskim udarcima, po
kome drugom, nego po Crkvi, pa se pokušava poopćavati ono što je pojedinačno. Ugledni
si novinar to ne bi smio dopustiti kao što veli da Crkva navodno svoj strah pretvra
u agresiju. Vjerojatno taj novinar ne shvaća da je i samo odijevanje svojevrsno odlaženje
u privatnost, a to znači na poštovanje vlastita bića, kako uostalom i piše sv. Pavao
o odijevanju. No s vremenom se perverzija pretvorila u potrošnu robu pa se i akteri
ponašaju kao neugodni i nasrtljivi trgovci. A moš misliti kako je Crkva agresivna
bila na Jelačić placu s Papom, pa na hipodromu za vrijeme mise. No u prilog tim prigovorima
imao bi biti i podatak da se i unatoč vjeronauku nasilje u školama nije smanjilo.
Tu se želi zapravo sugerirati da vjeronauk i nije potreban, ali da vjeronauka nema,
onda bismo na žalost mogli konstatirati stalni porast nasilja u školama. Ima nasilja
i nasilja. Tako je već uvriježen i posebni pojam za jednu vrstu nasilja, a to je mobing.
Nije li pak uza sve lijepe riječi o ljubavi sva ta parada ponosa ipak opći mobing
nad javnošću kao što je to i mudrovanje najednom silnih humanista i zaštitnika ljudskih
prava. Na toj je crti i nizozemska političarka koja kori Hrvatsku zbog toga, a to
se nje uopće ne tiče. Nešto od istine ima i u karikaturi Srećka Pintarića kad veli:
ajmo im priušititi još koju gay paradu pa da vidiš propast njihova turizma. Vjerojatno
se želi reći da je i to uvoz sa Zapada koji nam služi kao uzor. Papa je međutim Hrvatima
izrazio drukčije želje glede vrijednosti koje mi imamo pružiti Europi.