Alois Andritzki, novi blaženik

U njemačkom je gradu Drezdenu u ponedjeljak, 13. lipnja, proglašen blaženim svećenik Alois Andritzki, mučenik u koncentracijskom logoru u Dachauu. U ime Svetoga je Oca slavlje predvodio kardinal Angelo Amato, pročelnik Zbora za proglašenje blaženih.
Alois Andritzki bio je jedan od brojnih svećenika preminulih u tom logoru; između 1933. i 1945. godine je, naime, u njemu bilo zarobljeno oko 2700 katoličkih svećenika, a više od 1000 ih je tamo preminulo. Alois je rođen 1914. godine u Radiboru, u Saskoj, a pripadao je maloj slavenskoj manjini Lužičkih Srba. Tijekom mračnoga nacističkog režima odlučio je, zajedno s bratom, postati katolički svećenik. Zaređen je kada je imao 25 godina, a mjesec dana poslije Hitlerove su trupe zauzele Poljsku, i počeo je Prvi svjetski rat. U tim je teškim vremenima radio u dušobrižništvu mladih, koji su mu se divili zbog njegove dosljednosti, svježine vjere, snage njegove nade; Krist je bio njegova stijena.
Bio je svećenik koji je hrabro propovijedao Evanđelje, tako da je nacistički režim smatrao „štetnim“ njegov utjecaj na mlade. Zbog toga je već u dobi od 27 godina deportiran u Dachau, gdje je nastojao među zatočenike unijeti malo duševna mira. Organizirao je molitvene susrete i čitanje Biblije, ali i igre. Sve je hrabrio, i pomagao najslabijima. Nakon što je obolio od tifusa, zatražio je Pričest, na što mu je tamničar odgovorio: „Želiš Krista? Dobit ćeš smrtonosnu injekciju“. Ubijen je 3. veljače 1943., u dobi od 28 godina. Sveti ga se Otac jučer u nedjeljnom podnevnom nagovoru spomenuo riječima: „Veličajmo Gospodina zbog ovoga herojskog svjedoka vjere koji se pridružuje nizu onih koji su svoj život dali u Kristovo ime u koncentracijskim logorima. Njihovu bih zagovoru (…) želio povjeriti mir u svijetu“.
Istaknimo na kraju što je Alois Andritzki pisao iz logora svojemu župniku, godinu dana prije preminuća: „Ako je Gospodin naizgled okrenuo svoje lice od nas, i ako smo, da tako kažemo, zgnječeni na zemlju, ne dopustimo da se izgubimo pred ljubavlju našega nebeskog Oca. Ako ne možemo biti sijači, nastojmo barem biti sjeme, kako bismo u vrijeme berbe donijeli obilat plod“.