Ekumenizam po Kantoru

Vladimir Kantor, jedan od najpoznatijih živih ruski filozofa, kojeg 'Le nouvel obsevateur' ubraja među 25 najvećih svjetskih filozofa, uvjeren je da je razvoj odnosa između pravoslavnih i katolika uzajamno kulturno obogaćivanje. Kantora smatraju nasljednikom Dostojevskog, nedavno je boravio u Rimu i držao predavanja o utjecaju katoličke kulture na pravoslavlje. Novinara agencije Zenit najviše je pak zanimao ekumenski razvoj između Zapadne i Istočne crkve. Kantor smatra da svatko ima svoje mišljenje o ekumenizmu, koje prvotno ovisi o kulturnoj razini osoba uključenih u ekumenski pokret.
Ako hoćemo govoriti o svijetu kulture, onda nedvojbeno možemo ustvrditi da se ruska kultura od davnina, počevši od Dantea, nadahnjivala na katolištvu. Kada je Gogolj napisao roman 'Mrtve duše' mislio je na Božanstvenu komediji, ali u tri dijela: raj, pakao i čistilište. Čistilište prema pravoslavnoj teologiji ne postoji, a Gogolj ga zamislio kao treći dio romana. Na Gogolja je Dante toliko utjecao da se nije osvrtao na to što pravoslavna teologija misli o čistilištu. Trajan je Danteov utjecaj na rusku kulturu, Dostojevski je u svemu ovisio o njemu, a Oswald Spengler, njemački filozof, Dostojevskog nazivao je ruskim Danteom – istaknuo je filozof Kantor.
Spomenuo sam Gogolja, a katolički je utjecaj zapravo na Rusiju započeo znatno ranije, u osamnaestom stoljeću vrlo je jak utjecaj poljskih katolika. Petar Veliki je katoličku organizaciju države prilagodio pravoslavlju, a valja istaknuti da je posrednik između katoličke i pravoslavne kulture bio i ukrajinski narod, takozvani 'mali rusi'. Zanimljivo je i to, a što su zamijetili i najveći ruski filolozi, da se u simbolu Sankt Petreburga odražava simbol Vatikana. Sankt Peterburg nije nazvan po caru Petru, nego u čast svetoga Petra, a znači 'grad svetoga Petra', odnosno Rim. Mislilo se ustanoviti rusko carstvo koje bi po moći podsjećalo na Rimsko carstvo – primijetio je Kantor.
Govoreći o značajnim povijesnim događajima, spomenuo je Firentinsku uniju zaključenu na saboru u Firenci 1439. godine. Tada je postignuto ujedinjenje koje su poslije porekli Grci i Rusi. Veliki ruski teolog Sergej Bulgakov je 1918. godine napisao da smo mi, a ne katolici, raskolnici jer smo zanijekali postignuto ujedinjenje. Bulgakov je to govorio u vrijeme boljševičke revolucije, mislio je i isticao da smo ostali ujedinjeni da bi nas branili Crkva i Zapad – pojasnio je Kantor i dodao da se najveći utjecaj Zapada osjeća u slikarstvu. Naročito je velik utjecaj talijanskog slikarstva. Na Raffaellu su se nadahnjivali ne samo likovni umjetnici nego i veliki pisci, poput Puškina i Dostojevskog – ustvrdio je Kantor.
Na upit osjeća li narod podjelu kao povijesnu ranu, rekao je da se ne može govoriti o narodnom osjećaju, odnosno duši, jer duša nadilazi nacionalne okvire, ne postoji talijanska ili ruska duša. Radije bih govorio o mentalitetu jednostavnih ljudi. Mnogi ruski intelektualci kada govore o narodnom mentalitetu uspoređuju ga sa srednjovjekovnim mentalitetom. Ruski se narod ne zanima za povijesne razloge podjele. Katolike smatra neprijateljem, napadačem, a neprijatelja treba mrziti, isto kao što se imalo mrziti Židove – kazao je Kantor i dodao:
Pater Alexander Men, moj veliki prijatelj, bio je dobar svećenik i propovjednik, vrlo privržen katolicima i ekumenski raspoložen. On je običavao govoriti da zid između katolika i pravoslavnih nije do neba. Narod ga je volio i slijedio sve dok propaganda nije počela govoriti da je Židov koji se prodao katolicima. Dakle, vrlo je teško govoriti o mentalitetu ili mišljenju naroda, smatram da narod nema svoje mišljenje. Obavijesna sredstva stvaraju narodni mentalitet. Kad me pitaju što misli narod, uvijek odgovaram: Narod ne misli ništa, ali ima nekih intelektualaca, ljudi iz naroda, koji manipuliraju narodom – primijetio je Kantor.
Na novinarovu primjedbu da ekumenska poveznica između katolika i ruskih pravoslavaca može obogatiti kulturnu baštinu dvaju svjetova, rekao je kako to svjedoče djela poznatih ruskih pisaca. Dostojevski u svome romanu 'Braća Karamazovi' starca Zosima, duhovnika, naziva 'serafskim ocem', a to je izrazito franjevački naslov, poradi toga su okorjeli ruski kritičari jako zamjerili Dostojevskom. Nažalost, svijetle ideje velikana, poput Dostojevskog i Vladimira Solovjova, nisu uspjele u Rusiji, a potom je revolucijom prevladala 'đavolska duša' Rusije – ustvrdio je filozof i dodao kako je odmah nakon Oktobarske revolucije u cijeloj Rusiji živnulo čitanje Dantea.
Društvene i povijesne promjene mogu promijeniti mnoge čimbenike, ali ne mogu izbrisati kulturne korijene, koji formiraju mlade naraštaje. Rođen sam i odrastao u poratnoj Rusiji, u duhu vrlo gluhe i apsolutne sovjetske moći. Mi smo odrastali sa zabranjenim štivom. Kao dijete čitao sam Dantea. A pjesnik Osip Mandeljštam je govorio: bačeni smo na okrutne obale dvadesetog stoljeća da čuvamo duh humanističke kulture i da ju prenesemo novim naraštajima. U Rusiji su se tijekom progona mnogi poistovjećivali s Danteom – kazao je filozof.
Na upit o mogućem susretu između Pape i ruskog patrijarha, rekao je kako raskol unatoč brojnim povijesnim pokušajima još uvijek postoji. Uvijek ističem na svojim predavanjima da se filozof ne usuđuje predviđati budućnost, ali ju može tumačiti. Neki su raskol osjećali kao ranu. Katolička crkva više pati kada se netko udalji od opće Crkve. Ruska pravoslavna crkva, a njezino ime kaže sve, misli da je jedina prava Crkva. Postavljate mi političko pitanje, a ja nisam političar. Smatram da politika ili strategija za ujedinjenje nema smisla ako ne postane narodnom kulturom – zaključio je filozof Kantor.