U Indiji se, u posljednjih 30 godina, obitelji koje žele sina, posebno ako je prvo
dijete žensko, odlučuju na selektivni pobačaj. Na taj je način ubijeno 12 milijuna
djevojčica. Na to je ponovno upozorio – jer, ta pojava nije nikakva novost – ugledni
znanstveni časopis 'The Lancet' [lansit], koji je tu pojavu, to svakodnevno ubijanje
ženskih fetusa čak i u zemljama u kojima žive velike indijske zajednice, poput Ujedinjenoga
Kraljevstva, Sjedinjenih Država i Kanade, nazvao „tihim pokoljem“. Osim demografske
neuravnoteženosti koja je posljedica manjeg broja rođenih žena, postoje i druge, jednako
tako ozbiljne pojave koje neki analitičari povezuju s ubojstvima ženskih fetusa, a
to je, primjerice, sve veći broj silovanja, mnogo veći kriminal u Indiji, te „trgovina
mladenkama“, čak i iz drugih zemalja, a posebno iz područja na kojima muškarci ne
uspijevaju pronaći ženu, pa se često događa da se kupi jedna žena koju se tada „dijeli“
među braćom cijele jedne obitelji. Na upit našega novinara kako se može protumačiti
činjenica da se, unatoč sve većoj zaradi i kulturi, povećava i diskriminacija prema
ženskom spolu, Donata Lodi, odgovorna za programe talijanskog ogranka UNICEF-a, istaknula
je da je diskriminacija uvijek ista, jer je težnja duboko ukorijenjena u društvu,
a povezana je s čimbenicima poput, primjerice, tradicijom dote, zbog koje je kći 'teret'
za srednje stojeću obitelj. Nije dostatno reći 'ne' selektivnim pobačajima ili čedomorstvu
– dodala je Lodi. Očevidno je da se stvar ima postaviti na pravo, te stoga i na pravo
djevojčica i žena da promijene ponašanje duboko ukorijenjeno u kulture tog područja.
Iz iskustva vrlo dobro znamo da je krajnje teško u društvu promijeniti te duboke kulturne
sklonosti. Potpuno represivni ili potpuno zakonodavni rad postiže prividne rezultate,
ali problem se potom ponovno pojavi u drugom obliku – istaknula je Donata Lodi.