Inozemni je tisak našao zahvalnu temu da ispuni svoje stranice, a kao da se natječu
tko će više tople vode otkriti o Mladiću. Ipak se nađu pokoji komentari koji ispravno
pitaju zašto bi se sada Srbija imala nagraditi a zločinac je tamo slobodno živio 16
godina. FAZ pak na dvije velike stranice slikom i tekstom pište o Mladićevu
uhićenju kao kraju krvave prošlosti. I opet nam to izgleda kao pranje od vlastite
odgovornosti za zakazivanja u zaustavljanju rata ne samo u Bosni i Hercegovini, nego
i prije već u Hrvatskoj. Nitko niti ne spominje Blagoju Adžića, a možda više niti
ne znaju tko je taj. Naše pak novine govore o Mladićevim lažima, a sjećamo se dobro
i njegove odgovornosti za Škabrnju i Peruču. Adžić pak nije ništa istinoljubiviji
od Mladića. Četrnaest je primirja potpisao i odmah ponovno napadao i ubijao po Hrvatskoj
te odvodio u logore. Mladić bi rekao da on nikoga nije ubio, pa vjerojatno ni Adžić.
Nije ni Gotovina, a njemu se sudi kao i drugim našim uznicima iz Hrvatske i Bosne
i Hercegovine. Ili mu se sudi zato da se može onda lakše i naše osuditi, kako primjećuje
Ivkošić u Večernjem. Hrvatski narod ponovno se sada u iščekivanju Papina
pohoda prisjeća koliko je Sveta Stolica učinila za Hrvatsku. Vjernici će svojim dolaskom
iskazati molitvenu zahvalnost Svetom Ocu. Oni pak koji ne vjeruju, a mudruju, ne miču
se dalje od svojega džepa. Tako i glumac Matula te redateljica Žbanić negoduju zbog
navodnog crkvenog poreza ali se ipak žele pokazati tolerantnima, dopuštajući naime,
da vjernici financiraju Papin dolazak. Zanimljivo bi bilo pitati tu tolerantnu gospodu
iz kulture koliko oni za svoje duhovno stvaralaštvo dobivaju iz proračuna. Gotovo
nevjerojatno, ali skup u Kumrovcu pokazuje koliki nostalgično žive u svojoj dobroj
prošlosti i gotovo su joj vjernički odani, a da se ne pitaju da je ta prošlost itekako
krvava i da je većina ne može pamtiti po dobru.