Papa primio sudionike skupa 'Papinski liturgijski zavod između pamćenja i proroštva'

U prigodi pedesete obljetnice ustanovljenja Papinski je liturgijski zavod upriličio skup pod geslom „Papinski liturgijski zavod između pamćenja i proroštva“. Sveti je Otac prije podne primio u audijenciju sudionike skupa na čelu s velikim kancelarom Zavoda opatom dom Notkerom Wolfom.
Papa se u govoru osvrnuo na povijest zavoda, rekavši da ga je ustanovio papa Ivan XXIII. sa željom da bude studijski centar za solidnu podlogu liturgijske koncilske reforme. Uoči II. vatikanskog sabora sve se jasnijom očitovala potreba liturgijske reforme, a zahtijevali su je i razni episkopati, osim toga liturgijski je pokret nadahnjivala i potreba zauzetijeg sudjelovanja naroda uporabom nacionalnih jezika u liturgiji, te da se produbi prilagodba obreda raznim kulturama, naročito u misijskim zemljama. Nadahnut proročkim duhom u tu je svrhu papa Ivan XXIII. ustanovio liturgijski zavod i odmah mu udijelio naslov „Papinski“ da označi posebnu vezu s Apostolskom stolicom – istaknuo je Sveti Otac.
Osvrćući se na jubilarni skup „Papinski zavod između pamćenja i proroštva“, Papa je istaknuo bogate plodove na liturgijskom polju, naročito nakon II. vatikanskog sabora u promicanju liturgijske reforme akademskom liturgijskom formacijom. Zahvaljujući akademskoj izobrazbi danas znatan broj doktora i magistara u raznim dijelovima svijeta služi Crkvi, pomažući Božjem puku da liturgiju shvaća kao moleću Crkvu, kao Kristovu nazočnost među ljudima i kao sastavnicu povijesti spasenja. Liturgijsko slavlje istodobno objavljuje Gospodina i Crkvu, te dvije objaviteljske dimenzije očituju se u liturgijskoj skupštini, gdje Krist uprisutnjuje pashalno otajstvo smrti i uskrsnuća a puk Božji crpi iz izvora spasenja. U liturgijskom je slavlju nazočan Krist, to što je učinio tijekom svoga boravka među ljudima, i dalje čini svojom sakramentalnom prisutnošću, čije je središte Euharistija – ustvrdio je Benedikt XVI.
Osvrnuvši se na izraz 'proroštvo', rekao je da crkvena liturgija premašuje „koncilsku reformu“ koja se nije ograničavala samo na obnovu obreda i liturgijskih tekstova nego joj cilj bio i obnova mentaliteta i da Kristovo pashalno otajstva postane središte kršćanskoga života. Nažalost liturgija je bila shvaćena, možda i među pastirima i stručnjacima, kao predmet koji se ima reformirati a ne kao subjekt sposoban obnoviti kršćanski život, jer „postoji vrlo tijesna i organska veza između obnove liturgije i obnove cijeloga života Crkve. Crkva iz liturgije crpi životnu snagu, tvrdio je blaženi Ivan Pavao II. a sluga Božji papa Pavao VI. ističe da vjera potiče na molitvu a molitva osvjetljava djela i život – podsjetio je Benedikt XVI.
Vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve ujedno je izvor njezine krjeposti. Tako liturgija biva odgojiteljica u vjeri i milosti, povlašteni svjedok žive crkvene tradicije, vjerna svome prvotnom zadatku da objavi i uprisutnjuje ljudske događaje otkupiteljskog djela, živi od ispravnog i stalnog odnosa između tradicije i opravdane obnove, a to saborski dokument vrlo dobro objašnjava. Nerijetko se naime nevješto suprotstavlja prošlost i budućnost, a zapravo te se dvije zbilje upotpunjuju: tradicija na neki način uključuje napredak, može se reći da rijeka tradicije u sebi nosi i svoj izvor i teži prema ušću – zaključio je Benedikt XVI. dodajući kako se nada da će liturgijski zavod obnovljenim ushitom nastaviti služiti Crkvi, vjeran bogatoj i dragocjenoj liturgijskoj tradiciji i koncilskoj reformi zacrtanoj u saborskom dokumenti o liturgiji i u crkvenome učiteljstvu.