Međunarodna zajednica uporno želi održati nestabilnost na našim prostorima, to su
mi otvoreno kazali u brojnim europskim metropolama', kazao je banjolučki biskup Franjo
Komarica u Splitu. Na hrvatskoj televiziji nastupaju žrtve velikosrpske agresije
i oni koji uporno govore o žrtvama agresora. Je li to zbog neke ravnoteže? Ili zbog
istine? Kako to može biti zbog istine kad otvoreni prosrpski navodni humanitarci ne
vjeruju čovjeku koji je prošao strahote srpskih logora te njegovo svjedočenje ne smatraju
istinom. Ne vjeruje se ni doktorici Bosanac, a pogotovu ni doktoru Nazoru ni njegovoj
dokumentaciji. Valja primijetiti da se Soroš ponovno zanima za Hrvatsku, a da njegovi
plaćenici u raznim otvorenim i helsinškim udrugama već zdušno odrađuju svojoj honorar.
Ako se Soroš zanima opet za Hrvatsku, to je očiti znak zabrinutosti da ipak ne ide
po njegovu. Čini se i po tomu da je Hrvatska na dobrom putu otriježnjenja. A zar već
nije jasno da takvima koji izravno osporavaju hrvatske žrtve nije mjesto na hrvatskoj
televiziji? Štrbac pak optužuje Hrvatsku da se osvećuje. Kako se Hrvati osvećuju,
mogao je vidjeti na koloni koja je mirno odlazila vozeći sa sobom sve što se moglo
odvesti, a da su im Hrvati pružali i kruh i vodu i konzerve. Ako je neprijatelj tvoj
gladan, nahrani ga, ako je žedan napoji ga. Hrvati se osim toga ne drže srpske poslovice
o osvećivanju. Srbi i najobičniji vapaj za pravdom s hrvatske strane već karakteriziraju
po sebi: osvetom. Šešelj pak arogantno izvodi šou u Haagu. I nikome ništa.