Molitveno bdijenje uoči beatifikacije Ivana Pavla II.

Molitvu Blaženoj Djevici Mariji, Majci Kristovoj, da iznutra obnovi svijet, izgovorio je Benedikt XVI. u video-vezi s drevnim rimskim trkalištem, gdje je više od dvjesto tisuća osoba u sabranosti molitve očekivalo beatifikaciju Ivana Pavla II. Molitveno je bdijenje predvodio kardinal Agostino Vallini, Papin vikar za Rimsku biskupiju, a odmah se u početku odjeknule glasovite riječi Ivana Pavla II., izgovorene na Svjetskom danu mladih u Rimu: Rim je čuo ovu buku i nikad je neće zaboraviti. Neće je zaboraviti Rim niti će je zaboraviti cijeli svijet, simbolički predstavljen u Rimu na molitvi s papom i za papu.
Lahor je spleo plamenove tisuća lojanica i poput zlatnog platna na lijesu Ivana Pavla II. nad trkalištem je raskrilio plamen vjere stotina tisuća srdaca, čvrstih u vjeri i sjećanju na Ivana Pavla II. Na platnu su se pozornice odvijali prizori iz 26 godina dugoga pontifikata Ivana Pavla II., poljskog pape, a u međuvremenu su se izmjenjivala svjedočanstva mnogih štovatelja.
Prvi je Joaquìn Navarro-Valls, glasnogovornik Ivana Pavla II. Tko je klicao 'Svetac odmah', zakasnio je – istaknuo je Navarro-Valls – jer ili si svet za života, ili nikada nećeš biti svet. Ivan Pavao II. zaista je bio svet: Od njega sam naučio poštivati čovjeka u kojem je on gledao sliku Božju a glavno mu je bilo očuvati nadnaravno obilježje osobe jer je vrlo velika opasnost da se s njom postupa kao s predmetom. To poštivanje, budući da sam živio s njim, ne mogu zaboraviti. Hvala ti Ivane Pavle II. za remek djelo u koje si, s pomoću Božjom, preobrazio svoj život – uskliknuo je Navarro-Valls.
Muk je obuzeo poljanu kad je prozborila časna sestra Marie Simon Pierre, koja je po zagovoru Ivana Pavla II. ozdravila od Parkinsonove bolesti. Ona je ispripovijedala svoju kalvariju te opisala Ivana Pavla II. riječima: Papa je Ivan Pavao II. bio Pastir po srcu Božjem, blizak svima, siromašnima, malenima, bolesnima, branio je život, obitelj i mir – ustvrdila je časna sestra.
U riječima se kardinala Dzivisza, osobnoga tajnika Ivana Pavla II., osjetila ljubav prema blaženiku. On je podsjetio na njegove apele protiv mafije i rata u Iraku, na njegovo prijateljstvo s nekadašnjim talijanskim predsjednikom Pertinijem koji mu se povjerio da je kršćanin, te na njegovu smrt. Preminuo je kao svetac, a sam nas je pripremio za svoju smrt. Otišao je upravo tako kako se ide u drugi život. On je vratio dostojanstvo smrti, pokazao je kako umire kršćanin – istaknuo je kardinal Dzivisz.
Nakon kardinalova govora, na note Kraljice neba, svi su ustali i uzdignutim bakljama pozdravili su pojavak pape Benedikta XVI. Papa se u molitvi obratio Mariji, siromašnoj i poniznoj ženi, slavnoj Kristovoj Majci. Molio ju je da nas vodi u životu i da nas nauči biti uz slabe, trpeće i rubne: Nauči nas iznutra obnoviti svijet, u dubini tišine i molitve, u bratskoj radosti, u nezamjenjivoj plodnosti križa – molio je Benedikt XVI.
Na bdijenju se molila krunica – otajstva svjetla – u izravnoj video vezi s marijanskim svetištima u Krakovu, Bugandu u Tanzaniji, Harissi u Libanonu, Gauadalupi u Meksiku i sa svetištem u Fatimi, svakoj desetini je prethodio glas pape Ivana Pavla II. Molitvu je predvodio kardinal Agostino Vallini koji je uime Crkve i svijeta zahvalio papi Wojtyłi. Iz njegova života prvotno prihvaćamo svjedočanstvo vjere, čvrste i uvjerene, slobodne i beskompromisne, dosljedne sve do posljednjeg daha, prokušane u naporu i bolesti, njegov se dobrotvorni utjecaj širio i u Crkvi i u svijetu; a posvuda su ga slušali, na njegovim apostolskim putovanjima, milijuni muškaraca i žena svake rase i kulture – istaknuo je kardinal Vallini.
Ivan se Pavao II. – dodao je kardinal – izravno predao Bogu da služi Crkvi; bila mu je žarka želja da po euharistijskoj žrtvi bude jedno s Kristom Svećenikom: Krist je bio u početku, u sredini i na vrhuncu svakog njegova dana; bio je smisao i svrha njegova djelovanja; iz Krista je crpio snagu i puninu poniznosti. Tako se objašnjava njegova potreba da uvijek moli: molitvi je dnevno posvećivao duge sate, a molitva prožimala je sav njegov rad – ustvrdio je kardinal.
Kardinal u njegovoj vjeri gleda otajstvo patnje koja ga uvijek pratila, u vjeri se sučelio s bolešću, agonijom i smrću. Papa je predvidio mukotrpni prijelaz iz modernoga doba u novu povijest, vjerujući u ljudsku osobu i braneći uvijek je pred državama i međunarodnih ustanovama. Volio je čovjeka, naročito one – kako je govorio – koje je život ranio: siromahe, bolesnike, bezimene i od društva odbačene. A mlade je posebno volio, njih je po Svjetskim danima mladih učinio protagonistima povijesti. Spomen na ljubljenoga papu nije vraćanje u povijest nego poticaj da se zahvaljujući njegovoj duhovnoj i ljudskoj baštini s pouzdanjem gleda u budućnost – zaključio je kardinal Vallini.