Pregled dnevnoga tiska

Današnji je tisak opet prepun skore beatifikacije. No rimska La Repubblica donosi i materijale u vezi s WikiLeaksom koji govore o tome kako SAD nisu bile zadovoljne Ratzingerovim izborom za nasljednika Ivana Pavla II. Tu su također i primjedbe glede Carle del Ponte koja je arogantno htjela prisiliti papu da utječe na franjevce koji navodno skrivaju Gotovinu. Papa je nije primio, ali u tekstu se navodi teška nota Svete Stolice američkoj ambasadi s primjedbom da je Carla del Ponte ljuta i neodgojena, jer je prigovarala da je papa primio Gotovinu, na što joj je odgovoreno da je to vjerojatno bilo tek u skupini s drugima. Hrvatska se, međutim, i nakon ratne pobjede mora boriti i u miru ne samo s Hagom, nego i s drukčijim velikosrpskim posezanjem za hrvatskim kulturnim dobrima.
Da se malo podsjetimo: Nekad su se utakmice prenosile s našeg najvećeg stadiona, i to se ponavljalo pri svakom uključenju, a zna se s Marakane. Nekada se gradio Đerdap, pa je to onda bilo, kako se govorilo, od saveznog značaja. Kad je gradnja završena i to obilnim novcem hrvatskog zdravstvenoga o socijalnog osiguranja, onda je to postalo republičkog značaja.
Sada Srbi spremaju ediciju 'Deset vekova srpske književnosti' što svakako mora biti više nego 'Pet stoljeća hrvatske književnosti'. Nek spremaju, ali nek ne svojataju ono što nije njihovo, primjerice Držića i Gundulića. No ni u tome nisu nimalo originalni – jednostavno slijede svojega prvoga lopova i učitelja Vuka Stefanovića Karadžića. On se služio hrvatskom leksikografijom, pogotovu od Ardelia della Belle, talijanskoga isusovca koji je zavolio hrvatski i Hrvatsku te propješačio dobar dio naše zemlje skupljajući narodno blago. Ali Vuk se tim blagom poslužio tako da je jednostavno uzeo primjerice hrvatske narodne poslovice i uz prijevodne preinake (a to znači preveo na srpski) to doslovno proglasio srpskim. Kako se tom krađom i lažju poslužio, otkrio je varaždinski profesor Galinec i to u časopisu 'Vrela i prinosi' objavio usporedno tekst Della Belle i Vukov. Čak je to tako prozirno da Vuk nije ni redoslijed promijenio. Galinec je od velikosrpske ruke stradao neposredno poslije drugoga svjetskoga rata, kao što je Šuflaj stradao već prije u Zagrebu.
Šešelj u Hagu ne razumije ijekavicu ni latinicu, a kako će i razumjeti, kad je to hrvatski, pa time izričito protuslovi srpskim akademicima.
Kinezi postupno otvaraju arhive iz Maova doba, pišu novine. Britanci su još za 30 godina produžili rok za ono razdoblje od 2. Svjetskoga rata i poraća, a to će reći za Drvar, Vis i Bleiburg. Sve su to bitne točke njihove perfidnosti protiv Hrvata.