Civilna i kršćanska etika

'Poroznost' civilne etike, koja određuju društvenu dinamiku, može objasniti kašnjenja, zastranjivanja i apsurd događanja i ponašanja, pa i užasne prizore poput masakra djece i adolescenata u školi Realengo u Riju de Janeiru – ustvrdio je brazilski nadbiskup Walmor Oliveira de Azevedo, ističući kako kršćanska etika može pridonijeti usmjeravnju civilne etike. Događaji poput škole Realengo potiču „ozbiljan ispit savjesti“ radi drugačijeg usmjeravanja ovoga našeg društva. Bez toga, ističe nadalje nadbiskup, samo je borba s vremenom da se minimiziraju predrasude, često vrlo kobne i neiskorjenjive u životu pojedinaca, obitelji i zajednica – istaknuo je nadbiskup u objavljenom članku.
Nadbiskup priznaje moralni pluralizam u sadašnjem društvu, ali on ne smije biti razlogom „odustajanja od traženja međusobnog dogovora radi jamstva nezamjenjive demokratske dinamike kada je u pitanju uljudba. Civilna etika ne može i ne smije zanemarivati kršćanski moral – bitni prinos za čvrstoću civilnih načela a i za poslanje Kristovih vjernika, u smislu doprinosa i sudjelovanja pri stvaranju i učvršćivanju vezivnoga tkiva u društvenome životu. Ima se dakle voditi računa i o različitosti, koja oblikuje moralno ponašanje u pluralističkome društvu, i o neiscrpnoj stvarnosti kršćanske etike u oblikovanju civilne etike – tvrdi nadbiskup.
Nadbiskup to smatra misionarskom borbom Katoličke crkve imajući u vidiku težinu izazova. Ne može se biti skrštenih ruku pred „procesom oblikovanja, često pogoršanja“ civilne etike, koja je nužna za potporu suvremenog društva – dodao je nadbiskup. Društveni život ne vodi određena vjeroispovijest, stoga se dakle poziva na laičnost, u smislu racionalnosti a ne skupa konfesionalnosti.
Nadbiskup ističe da se civilna etika ne smije temeljiti na dogovornim odredbama, jer ima obuhvaćati univerzalnu odgovornost i moralne vrednote. Izraz „civilna etika“ ne treba shvatiti kao opreku vojnom ili crkvenom, ili društvenoj i profesionalnoj etici. Civilna etika ima odgovoriti na moralnu i uljudbenu potrebu, stoga se ne smije razvodnjavati da se ne izazovu „ozbiljne štete, što je zamjetno u moralnoj dimenziji ljudskog života, s negativnim posljedicama na društveni i građanski život općenito – ustvrdio je nadbiskup.
Opširnost toga područja, sa svojim posebnostima, osim podrobnog stalnog promišljanja, zaslužuje zabrinutost zbog ranjivosti ljudskih granica, koje se nazivaju imenima „pretjerani interes za novac, koji je glavni u pregovorima, a koji se često ispriječi na putu vrlo važnih projekata za društvo. Ništa nije manja ranjivost koja se primjećuje zbog pomanjkanja stručne i ljudske sposobnosti, jer mnogima ometa da se sučeljavaju s izazovima, da se žrtvuju i da budu na prvoj crti radi altruizma. Riječ je o golemom izazovu, a on je posljedica nedostatka sloge u okvirima civilne etike – zaključio je nadbiskup Oliveira de Azevedo.