Prijepodnevnom procesijom Sveti Otac otvorio Vjeliki tjedan

Sveti otac Benedikt XVI. danas je s početkom u 9 sati i trideset minuta na Trgu svetoga Petra nakon blagoslova maslinovih grančica predvodio svečanu procesiju do oltara ispred bazilike Svetoga Petra, potom svetu misu Muke Gospodnje. Na misi su sudjelovali i brojni mladi iz Italije i drugih zemalja, jer se danas obilježava 26. svjetski dan mladeži na razini biskupija.
Nakon čitanja Muke Gospodnje po Mateju, Papa je, obraćajući se u prvom redu mladima, protumačio smisao današnjeg liturgijskog slavlja. Svake godine na Cvjetnu nedjelju ponovno nas gane to što se zajedno s Isusom uspinjemo prema svetištu, pratimo ga na putu prema visini. Na današnji ga dan, na cijeloj zemaljskoj kugli i kroz sve vjekove, mladi i ljudi svih uzrasta slave poklicima: Hosana sinu Davidovu: Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! kazao je Sveti Otac.
A što zapravo činimo uključujući se u tu procesiju – u mnoštvo onih koji su zajedno s Isusom išli prema Jeruzalemu i koji su mu klicali kao židovskom kralju? Je li to nešto više od ceremonije, odnosno lijepog običaja? Što to ima sa stvarnošću našega života i svijeta? Da bismo odgovorili na te upite valja objasniti to što je Isus zapravo želio i učinio – primijetio je Benedikt XVI.
Nakon Petrove ispovijesti vjere, Isus se kao hodočasnik zaputio prema Jeruzalemu da slavi Pashu, na putu je prema hramu u svetome gradu, koji je Židovima ponajviše jamčio prisutnost Božju, na putu je prema zajedničkom blagdanu Pashe, spomena na oslobođenje iz Egipta i znaka nade konačnoga oslobođenja. On zna da ga čeka nova pasha i da će on zamijeniti žrtvenu janjad, prikazujući sebe na križu. Zna da će se, u otajstvenim darovima kruha i vina, zauvijek dati svojima, otvorit im novi put oslobođenja, put u zajedništvo sa živim Bogom. On se zaputio prema visini križa, prema trenutku ljubavi koja se dariva. Svrha njegova putovanja jest visina samoga Boga, u koju želi uzdići ljudsko biće – istaknuo je Papa.
Naša današnja procesija želi biti slika nečega dubljeg, slika toga da zajedno s Isusom polazimo na hodočašće: na uzvišeni put prema živome Bogu. Riječ je dakle o usponu na koji nas poziva Isus – ustvrdio je Sveti Otac i zapitao kako se možemo uspinjati na tom putu, ne nadmašuje li naše snage? Da, taj put nadmašuje naše vlastite mogućnosti. Oduvijek su ljudi bili, a danas pogotovo, ispunjeni željom da budu kao Bog, da dosegnu visinu Božju. U svim se izumima ljudskog duha nastoje, u konačnici, steći krila da bi se uzdiglo do visine Bića; želja je postati neovisni, posvema slobodni, kao što je Bog – istaknuo je Benedikt XVI. i dodao:
Čovječanstvo je mnogo toga ostvarilo: možemo letjeti. A ipak je jaka gravitacijska sila koja nas privlači prema dolje. Usporedo s drugim sposobnostima nije raslo samo dobro. I mogućnosti zla su se uvećale i lebde na poviješću poput prijeteće oluje. Ostala su također i naša ograničenja: dostatno je prisjetiti se katastrofa koje su prošlih mjeseci pogodile i nadalje pritišću čovječanstvo. Crkveni su oci rekli da čovjek stoji u sjecištu između dva gravitacijska polja. Sjedne strane je gravitacijska sila koja vuče prema dolje – prema egoizmu, prema laži, prema zlu, tromost nas prizemljuje i udaljava od Božje visine. S druge pak strane je gravitacijska sila ljubavi Božje: ljubav Božja i odgovor naše ljubavi vuču nas prema gore. Čovjek se nalazi u sredini te dvije gravitacijske sile, a sve ovisi o tome da se istrgnemo iz gravitacijskog polja zla i slobodno se prepustimo da nas posvema privuče sila Boga, koji nas želi učiniti slobodnima, uzdiže nas i dariva nam pravu slobodu – objasnio je Sveti Otac.
Govoreći o svetoj misi, rekao je da nam Crkva poslije službe riječi na početku euharistijske molitve, kada Gospodin dolazi među nas, upućuje poziv: Gore srca! Prema biblijskome shvaćanju i crkvenim ocima, srce je središte čovjeka u kojem se ujedinjuju intelekt, volja, osjećaj, tijelo i duša. Taj centar u kojem duh biva tijelom, a tijelo duhom, u njemu se ujedinjuje volja, osjećaj i um u spoznaji Boga i u ljubavi prema njemu. To srce ima biti uzdignuto. Ali mi to ne možemo učiniti sami, preslabi smo da srce uzdignemo sve do Božjih visina, nismo sposobni. Naša oholost da smo za to sposobni vuče nas dolje i udaljava od Boga – primijetio je Papa i dodao:
Bog nas treba uzdizati u visinu, a to je Krist započeo na križu. On se snizio do krajnje niskosti ljudskoga života da nas privuče prema k sebi, prema živome Bogu. Ponizio se, veli drugo čitanje. Jedino se tako može nadvisiti naša oholost: poniznost Boga najuzvišeniji je oblik njegove ljubavi, a ta nas ponizna ljubav vuče prema gore – rekao je Sveti Otac ističući da je i današnji procesijski psalam „pjev uzdizanja“ te da naznačuje i neke stvarne sastavnice našega uzdizanja, bez kojih ne možemo biti podignuti u visinu, a to su nevine ruke, čisto srce, odricanje od laži i traženje lica Božjega – objasnio je Papa.
Velika tehnička dostignuća oslobađaju i znaci su ljudskog napretka jedino ako naše ruke bivaju nevine, srce čisto, ako tražimo istinu, ako tražimo Boga i prepustimo se da nas dotakne i vodi njegova ljubav. Svi ti uzlazni čimbenici bivaju učinkoviti samo ako ponizno priznamo da nas se mora vući prema gore; ako odbacimo oholost da sami sebe zamišljamo Bogom. On nam je potreban: on nas podiže u vis, nosi na svojim rukama, to jest u vjeri – daje nam pravi smjer i nutarnju snagu koja nas podiže u vis. Potrebna nam je ponizna vjera koja traži lice Božje i pouzdaje se u istinu njegove ljubavi – istaknuo je Benedikt XVI.
Oduvijek se čovječanstvo propituje kako se čovjek može vinuti u visine, da bude ono što jest, zaista sličan Bogu. O tome su u trećem i četvrtom stoljeću žučno raspravljali Platonovi sljedbenici. Uglavnom su se pitali kako pronaći sredstva čišćenja da se čovjek oslobodi tereta koji ga vuče prema dolje i uzdigne do visine istinskog bitka, do visine božanstva – ustvrdio je Papa navodeći primjer svetoga Augustina.
Sveti se Augustin u svome traženju neko vrijeme oslanjao na tu filozofiju, ali je na kraju morao priznati nedostatnost njezina odgovora, da s tim metodama neće stići do Boga. Predstavnicima je te filozofije rekao: Priznajte dakle da ljudska snaga i svih njezinih čišćenja ne mogu uzdići čovjeka, ne mogu ga ponijeti u visine božanskoga, u visinu koja mu se pristoji. I rekao je da će očajavati nad sobom i ljudskim životom sve dok ne nađe Onoga koji može učiniti to što mi ne možemo; Onoga koji nas uzdiže do visine Boga, unatoč svoj našoj bijedi. Isus Krist je kao Bog sišao prema nama i, u svojoj raspetoj ljubavi, uzima nas za ruku i vodi u visinu – rekao je Sveti Otac.
Zaključujući homiliju Papa je ustvrdio da na hodočašću s Gospodinom idemo prema visini, te potaknuo na traženje čista srca i nevinih ruku, da tražimo istinu i lice Božje. Prikažimo Gospodinu svoju želju da žudimo za pravdom i molimo ga: Privuci nas u visinu! Učini čistima! Učini da i za nas vrijede riječi koje pjevamo u procesijskom psalmu; da možemo pripadati naraštaju koji traži Boga, koji traže tvoje lice, Bože Jakovljev.
Završavajući svetu misu prije molitve Anđeo Gospodnji Papa je na raznim jezicima pozdravio golemo mnoštvo hodočasnika, kojima je Trg svetoga Petra bio zaista pretijesan. Podsjetio je da se u Kolumbiji na Veliki petak održava molitveni dan za žrtve nasilja. Pozdravljajući na španjolskome, poljskom i talijanskom jeziku pozvao je sve mlade da ga prate na Svjetski dan mladeži u kolovozu u Madridu, potom je svima čestitao Veliki tjedan, a umjesto odgovora odjeknula je slavljenička pjesma mladih za rođendan Svetoga Oca.
Kao i svake godine i ove je skupina ponajboljih učenika iz II. gimnazije u Splitu na nagradnom putovanju u Rimu. Sudjelovali su na svetoj misi na Trgu svetoga Petra, a nakon mise su posjetili i uredništvo hrvatskog programa Radio Vatikana, zamolili smo neke od njih da s nama podijele svoje dojmove s rimskog putovanja.