Pučka je pobožnost velika baština Crkve

Pučka je pobožnost velika baština Crkve, jer omogućuje ljudima izraziti svoju vjeru na pravi način – istaknuo je papa Benedikt XVI. govoreći o toj, njemu vrlo dragoj, temi sudionicima opće skupštine Papinskoga povjerenstva za Latinsku Ameriku, koje je primio u audijenciju u petak, 8. travnja. Starinske su to geste, znakovi koji su se ponavljali i prenosili s roditelja na djecu, s djedova i baka na unučad, a koji griju dušu vatrom tradicije koja govori o Bogu, Gospi i svecima. To je bogatstvo koje valja zaštititi, promicati te, ako je potrebno i pročistiti – rekao je Sveti Otac razmišljajući o pučkoj pobožnosti koja je često nazočna u njegovu učiteljstvu.
Stručnjake je Papinskoga povjerenstva za Latinsku Ameriku, koji ovih dana raspravljaju o utjecaju pučke pobožnosti u postupku evangelizacije na tom kontinentu, Papa podsjetio na zaključni dokument Konferencije održane u Aparecidi 2007. godine, te istaknuo da su pučku pobožnost biskupi tada prikazali kao prostor za susret s Isusom Kristom, i način izražavanja vjere Crkve. Stoga se izrazi koji su proizlazili iz pučke pobožnosti nisu mogli, i ne mogu, smatrati nečim sporednim u kršćanskom životu.
Svi oni, dobro usmjereni i uz odgovarajuće praćenje, podupiru plodan susret s Bogom, snažnu pobožnost prema Presvetom Sakramentu i Djevici Mariji, sve veću naklonost prema Petrovu nasljedniku, te svijest o pripadanju Crkvi. Neka sve to posluži u evangelizaciji, prenošenju vjere, donošenju sakramenata vjernicima, jačanju prijateljskih veza te obiteljskoga jedinstva, i jedinstva u zajednici, kao i jačanju solidarnosti i življenju ljubavi – istaknuo je Sveti Otac.
Napomenuvši nadalje da u pučkoj pobožnosti postoje brojni izrazi vjere povezani s velikim slavljima tijekom liturgijske godine, u kojima puk Latinske Amerike potvrđuje svoju ljubav prema Kristu, Papa je upozorio da se ima paziti na dvije stvari: na vjeru koja, ojačana Biblijom i molitvom, treba ostati glavni izvor pučke pobožnosti, kako ne bi bila svedena na jednostavni kulturni izraz određenoga kraja; a potom na liturgiju koja ima biti uporište za jasno i pozorno usmjeravanje želje za molitvom i karizmatskim životom koji se susreću u pučkoj pobožnosti. Pučka će pobožnost pak, sa svoje strane, svojim simboličnim i izražajnim vrednotama moći dati liturgiji neke smjernice za valjanu inkulturaciju, kao i poticaje za djelotvornu stvarateljsku živahnost – istaknuo je Papa.
Primijetivši potom da postoje i problemi, Sveti je Otac napomenuo da se ne može zanijekati postojanje nekih iskrivljenih oblika pučke pobožnosti koji stvaraju zbrku i mogu poduprijeti sasvim izvanjsku vjersku praksu koja je daleko od duboko ukorijenjene i, u nutrini, žive vjere. Sigurno, pučka pobožnost teži iracionalnosti, ponekad i vanjštini – rekao je Sveti Otac navodeći odlomak iz svojega pisma sjemeništarcima koje im je uputio prošle godine – Ipak, bilo bi bez sumnje pogrešno potpuno ju isključiti. Kroz nju je vjera ušla u srca ljudi, postala je dio njihovih osjećaja, običaja, njihova zajedničkoga razmišljanja i života. Zbog toga je pučka pobožnost velika baština Crkve (…) Naravno, pučku pobožnost valja uvijek pročišćavati, (…) ali ona zaslužuje našu ljubav; ona nas na potpuno stvaran način čini 'Božjim narodom' – istaknuo je na kraju Sveti Otac.