Opća audijencija srijedom

Ljubav ima lice, a to je Isus – istaknuo je Sveti Otac na općoj audijenciji na Trgu svetoga Petra govoreći o svetoj Tereziji iz Lisieuxa, Tereziji od Djeteta Isusa i svetoga Lica.
Sveta je Terezija živjela samo 24 godine. Rođena je 2. siječnja 1873. godine u Alençonu u Francuskoj. Posljednja je od devetero djece Luja i Zelije Martin, uzornih roditelja koji su 19. listopada 2008. godine proglašeni blaženima. Nakon majčine smrti s ocem i preživjelim sestrama seli u Lisieux. S petnaest godina stupa u samostan karmelićanki u Lisieuxu, čemu je prethodilo hodočašće u Rim kada je od pape Lava XIII. zatražila dopuštenje za ulazak u samostan. Redovničke je zavjete položila 8. rujna 1890. godine, a njezino redovničko ime, Terezija od malog Isusa i svetoga Lica, izražava cijeli program njezina života. Polaganje zavjeta shvaća duhovnim brakom u evanđeoskoj „malenosti“ – kazao je Benedikt XVI.
Shvatila je da biti redovnica znači biti Isusova zaručnica i majka duša. Isti je dan napisala molitvu s odrednicom za cijeli život: od Isusa moli dar njegove bezgranične ljubavi, da bude najmanja i naročito da moli spas svih ljudi - da se nijedna duša ne izgubi. Teško je oboljela 1896. godine i tada započinje svoju muku sjedinjena s mukom Isusovom – istaknuo je Papa.
S Marijom kraj Isusova križa živi svoju herojsku vjeru, poput svjetla u tminama koje joj obuzimaju dušu. Svjesna je da je njezina velika kušnja za spas svih bezbožaca modernoga doba, koje naziva braćom. Još snažnije osjeća bratsku ljubav: prema susestrama, misionarima, svećenicima i svim ljudima, naročito najudaljenijima, tako da je postala „univerzalnom sestrom“. Njezina je ljubav i smirenost izraz duboke radosti čiju je tajnu otkrila: „Isuse, moja je radost ljubiti Tebe“ – istaknuo je Benedikt XVI.
Terezija umire 30. rujna 1897. godine, držeći raspelo u rukama posljednje su joj riječi bile: Bože moj, ljubim te! Te su riječi ključne za njezino tumačenje evanđelja. Jednostavne riječi 'Isuse, ljubim te“ srž su svih njezinih spisa. Ljubav prema Isusu uranja je u Presveto Trojstvo. Piše ona: „ Ti to znaš, Bože Isuse, ljubim te, Svojom me vatrom Duh ljubavi grije, a ljubeći Tebe privlačim Oca.“ I mi bismo trebali sa svetom Terezijom svaki dan ponavljati Gospodinu da želimo živjeti od ljubavi prema njemu i prema drugima, od svetaca učiti istinsku i posvemašnju ljubav – kazao je Sveti Otac.
Govoreći o njezinoj duhovnosti, rekao je da Terezija pripada „malenima „ evanđelja koji prepuštaju da ih Bog uvodi u dubinu svojega otajstva. Terezija je uzor svima, naročito teolozima. Svojom poniznošću i ljubavlju, vjerom i nadom, neprestano ponire u dubinu Svetoga pisma koje sadržava Kristovo otajstvo. Takvo se čitanje, hranjeno znanošću ljubavi, ne suprotstavlja akademskoj znanosti. Znanost svetaca, koju opisuje u svom najpoznatijem djelu 'Povijest jedne duše', najuzvišenija je znanost: To su shvatili svi sveci, a možda na poseban način oni koji su zrakama evanđeoskog nauka ispunili svemir – piše svetica.
Nerazdvojiva od evanđelja, Euharistija je za Tereziju sakrament Božanske ljubavi koja se do krajnosti snižava da nas uzdigne do Sebe. U posljednjem pismu, na poleđini svete sličice Djeteta Isusa u posvećenoj hostiji, zapisala je ove jednostavne riječi: ne mogu se bojati Boga koji je radi mene postao vrlo malen! Ja ga ljubim! Zapravo, On je sama ljubav i milosrđe“ – podsjetio je Sveti Otac i dodao:
Ona u evanđelju otkriva Isusovo milosrđe, zaista tvrdi: On me obdario svojim beskrajnim milosrđem, u kojem kontempliram i častim sve božanske savršenosti, stoga mi sve izgledaju osvijetljene ljubavlju, naročito pravednost. U posljednjim retcima knjige 'Povijest jedne duše' svetica piše: Čim pogledam evanđelje, odmah udišem mirise Isusova života i znam kamo trčati ... Ne na prvo mjesto, nego na posljednje... Da, osjećam to, pa čak da imam na savjesti sve grijehe koji se mogu počiniti, išla bih, kajanjem slomljena srca, baciti se u Isusove ruke, jer znam koliko ljubi izgubljeni sin koji se Njemu vraća.
Ufanje i ljubav su dakle zaključna točka pripovijetke njezina života, te dvije riječi kao svjetionici osvjetljavaju cijeli put njezine svetosti, da može druge voditi na tom 'svom malom putu ufanja i ljubavi' duhovnoga djetinjstva – zaključio je Papa te na raznim jezicima pozdravio hodočasničke skupine, među njima i hrvatske hodočasnike i predstavnike hrvatskih redarstvenika i Ministarstva unutarnjih poslova: "Upućujem srdačan pozdrav hrvatskim hodočasnicima, a na poseban način policajcima i djelatnicima hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova. U svojoj časnoj dužnosti služenja drugima, slijedite Isusa koji nas je ljubio do kraja i dao svoj život da bismo mi živjeli. Zahvalite mu svjedočeći svakodnevno svoju vjeru. Hvaljen Isus i Marija!"
Zaključujući današnju audijenciju Papa je ponovio apel za mir u Libiji i Obli Bjelokosti, pozvao je sukobljene strane na pomirbu i dijalog. Sveti se Otac nakon audijencije zadržao u razgovoru s biskupom Faisalabada i Paulom Bahttijem, bratom Shadbaza, ubijenog pakistanskog ministra za manjine, novoimenovanim vladinim predstavnikom za vjerske manjine. Govoreći o svome ubijenom bratu Paul Bahtti je rekao da je bio katolik, a katolička vjera nas uči praštanju. Kao kršćanska obitelj odlučili smo oprostiti, ali u ovome slučaju želimo znati tko su počinitelji zločina – ustvrdio je Bahtti.