Diktatura relativizma

U Papinu jednotjednom razgovoru s njemačkim novinarom Peterom Seewaldom, objavljenom u knjizi Svjetlo svijeta, Sveti Otac odgovara na novinarove upite o duhovnome stanju modernoga svijeta. Taj se dio razgovora nalazi u petom poglavlju, naslovljenom 'Diktatura relativizma'. Površnom i letimičnom čitanju Papinih odgovora na novinarove upite i primjedbe izmiče dubina i bogatstvo samih odgovora, što se inače može dokučiti samo ako se pristupi čitanju sa željom da se shvati to što Papa doista želi reći.
Na novinarovu primjedbu da je iskrivljivanje odrednica modernoga doba, odnosno da ne postoji istina, dakle ni određeno gledište, a slijedom toga ni opće mjerilo za razlučivanje istinitog od neistinitog, Papa odgovara kako je razvidno da je poimanje istine prožeto sumnjom. Pojam je kroz povijest bio vrlo zlorabljen, u ime istine se promicala nesnošljivost i okrutnost. Stoga se strašimo ako netko kaže: to je istina ili ja posjedujem istinu. Istinu nikada ne posjedujemo, u najboljem slučaju ona posjeduje nas. No, posvemašnje odbacivanje istine djeluje rušilački – istaknuo je Benedikt XVI. i dodao da većinsko mišljenje ili ponašanje nije mjerilo istine. Povijest je dokazala svu rušilačku moć većinskih mišljenja, dovoljno je prisjetiti se nacizma i marksizma – tvrdi Papa.
Govoreći pak o relativizmu Papa veli da moramo biti odvažni i priznati da čovjek mora tražiti istinu, da je sposoban za istinu. To ne znači da istini nisu potrebni kriteriji verificiranja i falsificiranja. Istina uključuje snošljivost, ali ona nam naznačuje i one stalne vrednote koje su čovječanstvo učinile velikim. Istina ne vlada nasiljem nego vlastitom moći. Zbog toga moramo iznova naučiti i prakticirati poniznost da priznamo istinu i učinimo je svojim mjerilom – ustvrdio je Sveti Otac.
Na primjedbu kako novo poganstvo u relativističkom svijetu sve više ovladava čovjekovim mišljenjem i djelovanjem, da uz Crkvu postoji i anti-Crkva, te da Papu valja napadati jer se ogriješio o novu religiju, odnosno civilnu religiju, Papa je upozorio na širenje nove nesnošljivosti; postoje naime uigrana mjerila mišljenja, kojima se svi imaju pokoravati, a to je takozvana negativna snošljivost čiji je cilj u ime nediskriminiranja primorati Katoličku crkvu da promijeni svoje stajalište prema homoseksualcima i ređenju žena, a to znači da se Crkva ima odreći od svoga identiteta i da moraju svi u ime te prividne slobode prihvatiti 'novu religiju', koja se poziva na razum i shvaća se kao oslobođenje od dosadašnjega, a u biti je vrlo nesnošljiva. Naime, u ime nesnošljivosti odbacuje se snošljivost – ustvrdio je Benedikt XVI.
Ističući kako je u Italiji 80% stanovništva kršteno u Crkvi, u Portugalu 90%, u Poljskoj isto tako, na Malti čak 100%, novinar veli da ipak većina ljudi prihvaća da njima upravlja manjina onih koji određuju javno mnijenje, Papa odgovara da se zapravo u tome zamjećuje nutarnja problematika; pitanje je koliko ljudi pripadaju Crkvi – veli Sveti Otac i dodaje: s jedne strane, ljudi ne žele izgubiti svoj identitet, s druge pak stane iznutra ih oblikuje i određuje moderni način mišljenja. Očita je podvojenost između kršćanske volje i novoga svjetovnog svjetonazora. Moramo se truditi da se iskorijeni ta podvojenost. Kršćanstvo nije zastarjelo, nego je životno i moderno, ono mora određivati i oblikovati modernost, upravo je stoga nedavno ustanovljeno Papinsko vijeće za novu evangelizaciju. Kršćanstvo mora preuzeti dobru, ispravnu modernost, i ujedno se odvojiti i razlikovati od toga što biva protu-religijom – zaključio je Benedikt XVI.
Na novinarovu upit o iscrpljenosti kršćanstva, Papa odgovara kako se promatrajući zapadni svijet stječe površna slika o Crkvi. Crkva u svijetu, naročito u Brazilu i općenito u Južnoj Americi, te u Aziji i posebice u Africi razvija sasvim novu kreativnost. Pa i kod nas je na Zapadu primjetljiv zamah novih pothvata koji ne ovise o strukturi ili birokraciji. Birokracija je istrošena i umorna. Inicijative dolaze iznutra, iz radosti mladih ljudi. Kršćanstvo postupno zadobiva novo lice i drugačiji kulturni lik. Nema svoje zapovjedno mjesto u mišljenju svijeta jer tu vladaju drugi, ali je životna snaga bez koje ni druge stvari više ne bi postojale. Veliki sam optimist jer se u kršćanstvu rađa nova dinamika – zaključio je Benedikt XVI.