Pravnički osvrt na pravorijek Europskog suda

Ne događa se često da Europski sud za ljudska prava preokrene pravorijek usvojen u nekom njegovu odjelu. Još je veće iznenađenje ako je izvrnuti pravorijek jednoglasno usvojen. Presuda je 'Lautsi protiv Italije', pokrenula vrlo važnu društvenu raspravu u Europi, a podsjećamo da je prvi pravorijek nalagao Italiji da iz školskih učionica ukloni Raspelo zbog navodnoga kršenja Europske konvencije o ljudskim pravima – ustvrdio je poznati španjolski profesor prava Rafael Navarro-Valls.
Kada je Italija uložila žalbu zbilo se nešto posve neobično za povijest Europskog suda za ljudska prava: deset država članica Europskog vijeća zatražilo je da se kao treće osobe očituju na sudu, da usmeno ili pismeno svoje primjedbe očituju. Ni jedna država nije zahtijevala da se pojavi na sudu radi obrane pravorijeka. Osim spomenutih deset država i druge su se države, prema vlastitom nahođenju, očitovale protiv pravorijeka usvojenog 3. studenoga 2009. godine.
Sud je također omogućio trideset i trojici članova Europskog parlamenta da se i oni očituju o pravorijeku, te raznim nevladinim organizacijama, primjerice Međunarodnom povjerenstvu pravnika i Europskom centru za pravo i pravednost. Razlog tog neuobičajenog zanimanja jest u činjeničnom napadu na temeljni čimbenik europskog identiteta, odnosno na njegovo najistaknutije obilježje: Raspelo – istaknuo je profesor.
Poruka prvoga pravorijeka 'Lautsi protiv Italije' bila je vrlo protuslovna: religija kao uzročnik sukoba ima biti izvan škole, dok su ateizam i agnosticizam stjecali pravo javnosti jer su navodno miroljubivi. Odmah se shvaća kako bi jamčenje prava tim osobama, ateistima, – uklanjanje vjerskih obilježja koja oni mrze ili jednostavno drže lažnima – što je očito iz prvoga pravorijeka, značilo mogućnost da oni svoja uvjerenja nametnu većini. I to bez ikakvog dokaza uz naivnu tvrdnju o navodnom utjecaju kršćanskih obilježja na pameti „posebno ranjive“ mladeži – ustvrdio je Rafael Navarro-Valls, profesor na pravnom fakultetu u Madridu i glavni tajnik Kraljevske akademije za pravo i zakonodavstvo.
Dobro je primijetio – dodao je profesor – moj kolega Martínez-Torron, „još nije zabilježeno ni jedno obraćenje na kršćanstvo zbog toga što se raspelo nalazi u učionicama“. Stoga novi pravorijek, nazovimo ga radi jasnoće 'Lautsi 2', tvrdi da raspelo „naročito vjersko obilježje (premda nije samo to), samo zato što je na zidu neke učionice ne može utjecati na učenike“. Sud dodaje da je „obješeno raspelo u biti pasivan simbol, čiji se utjecaj na učenike ne može uspoređivati s poučnim govorom ili sudjelovanjem u vjerskoj aktivnosti“.
Sud je dakle imao sučeliti s problemom: roditelji jednog učenika žele nastavu bez raspela, a roditelji drugih dvadeset devet učenika „s raspelom', kako jamčiti temeljno pravo roditeljima da biraju nastavu u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima? Slažem se sa sucem Bonellom – tvrdi profesor – koji je u svojoj zasebnoj pismenoj primjedbi, sukladnoj sa sudskim pravorijekom, ustvrdio da je prvi pravorijek diskriminirao većinu roditelja jer se opredijelio za želju samo jednoga roditelja, iako nije bilo dokaza da su mu djeca povrijeđena samo zato što su katkada mogli vidjeti pasivni vjerski simbol: „zadržavanje simbola tamo gdje je uvijek bio nije čin nesnošljivosti vjernika“. Naprotiv uklanjanje simbola bio bi čin nesnošljivosti agnostika i laicista“ – stoji u obrazloženju pravorijeka 'Lautsi 2'.
Nekoliko dana prije no što je Europski sud usvojio drugi pravorijek Lautsi, Austrijski je sud, koji dakle nije znao kakav će biti pravorijek Lautsi 2, usvojio isto vrjednovanje: da je prisutnost raspela sukladno s Ustavom kada je većina učenika odgojena kao kršćani. Tako je Austrijski ustavni sud presudio u slučaju dvoje roditelja koji su se žalili na odluku Donjeg doma da Raspelo ostane u učionicama, izjavivši kako prisutnost raspela ne znači „određenje države za neku religiju ili neko posebno vjerovanje“. Podudaranost pravorijeka, neovisno donesenih, zaista je sretna okolnost – primijetio je profesor.
Nikada neću zaboraviti savjet jednog uglednog profesora ustavnog prava: da bi se shvatio opći smisao nekog važnog pravorijeka, uvijek treba – nakon donošenja pravorijeka – čitati jednoglasna mišljenja pojedinih sudaca. Doista, da se shvate svi vidici pravorijeka Europskog suda, valja voditi računa o priloženim podudarajućim mišljenjima sudaca Rozakisa, Bonella i Powera. Navedeni sudci upozoravaju na opasnost od pravnih stajališta izvjesnoga „kulturološkog vandalizma“ koja bi mogla uništiti „vjekovnu europsku tradiciju“, a to bi bilo jednako nekoj vrsti „povijesnog Alzheimera“, zaboravljanju kulturnih korijena europskih naroda – istaknuo je profesor Navarro-Valls.
Europski je sud prvim pravorijekom kanio zamijeniti povijesne činjenice jednoga naroda (u ovome slučaju povijesne kršćanske korijene) s vlastitim etičkim kalupima koji nemaju ništa s pravosuđem jer je riječ o pokusnoj alkemiji. To bi sudsko tijelo pretvorilo u parlament, a to je zapravo odbio konačni pravorijek Europskog suda – primijetio je profesor.
Zaključno, u pravorijeku je Lautsi 1 nazočno pritajeno dijeljenje državne neutralnosti shvaćene kao vjerske i ideološke „asepse“, nespojive s nazočnošću vjerskih obilježja. Ali to nije moguće. Obilježja su, među njima i raspelo, sa svojim mnogolikim značenjem i otvorenim nepredvidivim opažanjima, povijesni i kulturni izraz neke države, neizbježno je bremenit vjerskim i ideološkim čimbenicima. Pravorijek Lautsi 2 posebice odbacuje mišljenje da se može ovlastiti neko sudište da izmijeni shvaćanje većine u nekom narodu o ulozi religije u javnome životu. To nije nadležnost sudova, nego parlamenata. Da ispravi početno stajalište jednog svoga odjela, sud u punom sastavu ne samo da se poklonio pravnoj mudrosti i povijesnoj istini, nego je i nadu vratio milijunima Europljana koji su vrlo ljubomorni na svoje korijene, uključujući vjerske – zaključio je profesor Navarro-Valls.