U Parizu je popodne započeo dugo pripremani susret između vjernika i nevjernika, koji
se održava pod simboličnim geslom „Predvorje naroda“, čiji je idejni promicatelj papa
Benedikt XVI. Na skupu će sudjelovati i Julija Kristeva, podrijetlom Bugarka, dobitnica
Nobelove nagrade za filozofiju, profesorica na jednom od pariških učilišta, spisateljica,
psihoanalitičarka i jezikoslovka, koja je u razgovoru za dnevnik talijanske biskupske
konferencije Avvenire pozvala svoje prijatelje laike da se ne boje religije, jer može
obogatiti humanističku kulturu. Kršćanstvo je zajedno s drugim tradicijama oblikovalo
Europu i stoga valja spojiti prekinuti konac tradicije – istaknula je profesorica
Kristeva. Na primjedbu da se njezin humanizam ne protivi religijama ali ni da
se s njima ne slaže, rekla je da je u naše doba vrlo važan dijalog između kršćana
i humanista, jer su i jedni i drugi u krizi identiteta, ranjivi su i teško nalaze
zajednički jezik sa svojim sugovornicima – primijetila je Kristeva i pojasnila što
shvaća pod humanizmom. Religiju ne poistovjećujem s humanizmom. Moj humanizam je odvojen
od religije i potiče me na proučavanje 'prekinute' tradicije, nešto se zagubilo. Humanizam
mora otkriti vlastito bogatstvo i novi odnos s moralnim sustavima, a katolištvo je
to koje može obnoviti moj humanizam – kazala je profesorica. Na napomenu kako je
na tiskovnoj konferenciji u Parizu izjavila da je kršćanstvo unijelo revoluciju u
svijet, rekla je da se to naročito odnosi na shvaćanje patnje. Prema kršćanstvu patnja
nije poraz čovjeka, ne obezvrjeđuje ga niti isključuje iz društva, dapače, vodi k
Bogu. Bog se objavljuje u Kristovoj patnji, stoga trpeći čovjek biva dostojan pažnje
i poštovanja – kazala je profesorica. Kršćanstvo je ljubavlju, bez obzira što
misli Nieztsche, pobijedilo patnju. Pred moralnim zastranjenima svijeta i kapitalizma,
koji sve svodi na produktivnost, iščezava osjećaj ranjivosti ljudske osobe. Potrebna
je kršćanska ljubav da pobijedimo svijet koji ne priznaje patnju. Kršćanske i katoličke
organizacije pomažu ljude i tamo kamo država ne stiže, a to se vrlo jasno očituje
u primjeru Jeana Vaniera s njegovih 140 zajednica koje se skrbe za najslabije; on
čini to što je sveti Franjo činio prije nekoliko stoljeća – ustvrdila je Kristeva. Na
upit kako ocjenjuje crkvenu inicijativu 'Predvorje naroda', rekla je da ona obilježava
početak dijaloga između vjernika i nevjernika, koji je prema njezinu mišljenju, nužan
premda ga se svi boje. Navela je riječi pape Ivana Pavla II: „Ne bojte se!“, te poručila
da njegove riječi upućuje svojim prijateljima laicima: Ne bojte se religije! Može
se razmišljati o religiji bez bojazni da će nas progutati mračnjaštvo. Moramo se vinuti
iznad zloporaba religije i gledati dobru stranu vjerovanja – potaknula je Kristeva. Govoreći
o razlozima sudjelovanja na skupu 'Predvorje naroda', rekla da treba graditi europsku
kulturu zasnovanu na grčkoj, latinskoj, kršćanskoj i židovskoj, a ne muslimanskoj,
tradiciji. Tu zadaću ne smijemo prepustiti političarima jer oni zlorabe religiju.
Građansko se društvo mora zanimati za religije. Predvorje naroda je poziv na dijalog,
a očekuje se da društvo odgovori na taj poziv – kazala je profesorica i dodala da
je na svim razinama nužna javna rasprava o religijama. Na primjedbu kako je glavna
nakana sadašnjeg pontifikata ponazočiti Boga u svijetu, rekla je da bi bilo čudno
da to Papa ne čini. No valja istaknuti da je od svih velikih jednobožačkih religija
samo kršćanstvo promicalo ideju univerzalnosti, to jest da se Bog brine za sve stvoreno.
Papina politika ide u tome smjeru. Jednobožačke su religije izložene opasnosti da
se nameću kao istina, čak i nasilna, ali istodobno u sebi imaju klicu različitosti
i stranca. Željela bih da se 'Predvorje naroda' usmjeri na put univerzalnosti – zaključila
je Kristeva.