Razumljivo je da katastrofa u Japanu, ali i događaji u Libiji te u još nekim zemljama
gdje se budi demokracija, zauzimaju glavne stranice u svim medijskim sredstvima. No
život teče dalje pa se i neki događaji lako izgube s obzora našega motrenja, zabrinutosti
pa i molitve. Zanimljivo je primjerice pročitati danas pismo jednoga muslimana u FAZ-u.
Taj musliman tvrdi da je Muhamed upozoravao na to da se valja čuvati fanatika, ali
i Muhamedovu preporuku i gotovo zahtjev da svaki musliman ima težiti za znanjem tako
da postigne i potrebne akademske stupnjeve. Ekstremne reakcije muslimana dolaze na
ekstremne tvrdnje nekih drugih koji primjerice misle da bi islam valjalo iskorijeniti.
Pravi su, međutim, muslimani otvoreni svemu stvorenom te puni ljubavi, prihvaćanja
i tolerancije, piše taj čitatelj, dok su netolerantni oni koji su izokrenuli istinski
i otvoreni Muhamedov nauk koji tvrdi da upravo takve valja iskorijeniti kao najgora
stvorenja. U Turskoj se pak sirsko-armenskom pravoslavnom manastiru, starom više od
1.600 godina, i gdje živi i biskup te monasi i monahinje odriče vlasništvo nad zemljištem
gdje je manastir izgrađen. Naši povjesničari umjetnosti i kustosi muzeja očito
imaju najviše posla s umjetničkim starinama koje su pretežno vjerskoga obilježja,
pa je tu riječ o slikama, kipovima, crkvama, raspelima, džamijama i drugim zgradama.
Pogledajmo samo Zagreb i njegove zgrade kako su lijepo složene i kako nije naodmet
ni pokoji ukras na njima. Ljudi su gradili nešto korisno, ali su htjeli da to bude
i lijepo. A to zasigurno i košta nešto više. Pogledajte kutije u novom Zagrebu. Gdje
je njihova ljepota? No o ljepoti zdanja Hrvatske biskupske konferencije gdje će biti
i svi potrebni sadržaji i uredi još nitko nije progovorio niti išta napisao, nego
sve promatra kroz skupoću oniksa. Bi li možda i kustosica koja se danas javlja u Vjesniku
htjela kao novinarka s biskupima razgovarati u nekoj jedva sklepanoj baraci ili pak
u primjerenom zdanju?