Na Papinskom sveučilištu 'Gregoriana' je 7. ožujka predstavljena knjiga-komentar Poslanice
Hebrejima, znanstveno djelo kardinala Alberta Vanhoyea, bivšeg tajnika Papinskog biblijskog
povjerenstva, jednog od najvećih suvremenih stručnjaka za sveto Pismo. Istodobno objavljena
na četiri jezika, knjiga se može smatrati najmjerodavnijom znanstvenim uratkom o biblijskome
tekstu. Kardinal je cijeli život proučavao remek djelo teologije i propovijedanja,
što je Poslanica Hebrejima, proučavao ju je s retoričkog, duhovnog i sadržajnog vidika
– kazao je don Franco Manzi, profesor na teološkom fakultetu u Milanu. Osvrnuvši se
na povijesni kontekst poslanice Hebrejima, rekao je kako je vjerojatno napisana 67/68.
godine za vrijeme Neronovih progona kršćana. Autor, nepoznat, nije sveti Pavao no
iz njegova je misionarskog kruga, a govori na euharistijskoj skupštini „o vrhovnom
Kristovu svećeništvu“, o tome kako je Isus Krist posrednik odnosa između nas i Boga.
Vjerojatno je riječ o miješanoj zajednici, o osobama koje vjeruju u Isusa Krista a
dijelom potječu iz judaizma i dijelom iz poganstva – istaknuo je profesor Manzi. Poslanica
Hebrejima kristološko je tumačenje starozavjetne objave, nije odbačena, nego biva
sredstvo kojim Duh Sveti kroz vjekove govori kršćanima. Ona naviješta Novi savez,
utemeljen na svečanosti i jednostavnosti euharistijskog obreda, upravo dok je još
u prvim kršćanskim zajednicama vrlo živo sjećanje na veličanstvenost drvenih židovskih
obreda. Poslanica je pobudnica u kojoj se objašnjava kako ustanova starozavjetnog
svećeništva ima svoje ispunjenje u osobnoj Kristovoj žrtvi. Golema je važnost poslanice
Hebrejima, jer objavljuje Kristovo svećeništvo, koje se razlikuje od starozavjetnoga,
završetak je Božjega nauma. Staro se ne može ni uspoređivati s novim, jer umjesto
žrtvovanja ubijenih životinja, Isus se osobno, egzistencijalno žrtvuje, žrtva je preobrazila
ljudsku narav. Svećenička Kristova narav biva savršena zahvaljujući njegovu prikazanju
– zaključio je kardinal govoreći o Kristovu svećeništvu.