2011-03-07 17:39:28

Pa što se nevjernici imaju ljutiti na Boga ako ne postoji?


U životu se ljutimo na svašta. Mogu nas jednako izluditi živa i neživa stvorenja, pa i predmeti. (…) Ali, bića poput jednorogâ, koja ne postoje – ukoliko istinski vjerujemo da ne postoje – nemaju sposobnost „dignuti nam tlak“. Stoga nam sigurno neće pasti na pamet da za svoje probleme krivimo ta stvorenja s jednim rogom. Društvena skupina koja se, međutim, izmiče ovom pravilu jesu nevjernici-ateisti – piše novinar, i profesor novinarstva, Joe Carter, u članku pod naslovom „Zašto se nevjernici ljute na Boga?“, koji je objavilo katoličko glasilo „Mi“.
Tvrde da ne vjeruju da Bog postoji, a opet se, kako pokazuju istraživanja, ubrajaju među one koji se na Njega najviše ljute – piše Carter te se osvrće na niz studija o ljutnji na Boga. Tako je psihologinja Julie Exline, otkrila jednu proturječnu činjenicu. Pokazalo se, naime, kako oni koji tvrde da ne vjeruju u Boga, istodobno Mu zamjeraju mnogo više toga u odnosu na vjernike. Psihologinja pritom napominje da su navedeni rezultati potaknuli pitanje može li se srdžba prema Bogu zapravo smatrati vjerom u Njegovo postojanje, što bi se pak podudaralo s već prije dobivenim znanstvenim kliničkim rezultatima povezanima s takozvanim „emocionalnim ateizmom“.
Proučavanja traumatičnih događaja upućuju na moguću povezanost između trpljenja, ljutnje na Boga i dvojbi u Njegovo postojanje – napominje nadalje Carter te primjećuje da se kao posljedica nekog negativnog događaja u životu, srdžba na Boga pokazuje kao moguća najava opadanja vjere u Njega. A najdramatičnija utvrđena činjenica jest to – kako piše Carter – da srdžba na Boga ne samo što ljude može odvesti u ateizam, već im ujedno može i podastrijeti razlog za ustrajavanje u njihovoj nevjeri.
Izražavajući nadalje čvrsto uvjerenje da „svi oblici ateizma istodobno predstavljaju slučajeve kako pobjediva neznanja, tako i voljne tvrdoglavosti“, Carter napominje da je znao pogriješiti pretpostavivši da je posrijedi isključivo pitanje uma, a ne srca. I tek je nedavno – kako kaže – shvatio u kolikoj mjeri emocionalna reakcija na bol i trpljenje osobu može gurnuti prema ateističkom svjetonazoru. Potreban nam je stoga nov apologetski pristup koji uzima u obzir činjenicu da „svakodnevna životna trpljenja i boli odvode od Boga više ljudi negoli čitava knjižnica protuteističkih knjiga“ – ističe u zaključku Joe Carter.








All the contents on this site are copyrighted ©.