Pa što se nevjernici imaju ljutiti na Boga ako ne postoji?
U životu se ljutimo na svašta. Mogu nas jednako izluditi živa i neživa stvorenja,
pa i predmeti. (…) Ali, bića poput jednorogâ, koja ne postoje – ukoliko istinski vjerujemo
da ne postoje – nemaju sposobnost „dignuti nam tlak“. Stoga nam sigurno neće pasti
na pamet da za svoje probleme krivimo ta stvorenja s jednim rogom. Društvena skupina
koja se, međutim, izmiče ovom pravilu jesu nevjernici-ateisti – piše novinar, i profesor
novinarstva, Joe Carter, u članku pod naslovom „Zašto se nevjernici ljute na Boga?“,
koji je objavilo katoličko glasilo „Mi“. Tvrde da ne vjeruju da Bog postoji, a
opet se, kako pokazuju istraživanja, ubrajaju među one koji se na Njega najviše ljute
– piše Carter te se osvrće na niz studija o ljutnji na Boga. Tako je psihologinja
Julie Exline, otkrila jednu proturječnu činjenicu. Pokazalo se, naime, kako oni koji
tvrde da ne vjeruju u Boga, istodobno Mu zamjeraju mnogo više toga u odnosu na vjernike.
Psihologinja pritom napominje da su navedeni rezultati potaknuli pitanje može li se
srdžba prema Bogu zapravo smatrati vjerom u Njegovo postojanje, što bi se pak podudaralo
s već prije dobivenim znanstvenim kliničkim rezultatima povezanima s takozvanim „emocionalnim
ateizmom“. Proučavanja traumatičnih događaja upućuju na moguću povezanost između
trpljenja, ljutnje na Boga i dvojbi u Njegovo postojanje – napominje nadalje Carter
te primjećuje da se kao posljedica nekog negativnog događaja u životu, srdžba na Boga
pokazuje kao moguća najava opadanja vjere u Njega. A najdramatičnija utvrđena činjenica
jest to – kako piše Carter – da srdžba na Boga ne samo što ljude može odvesti u ateizam,
već im ujedno može i podastrijeti razlog za ustrajavanje u njihovoj nevjeri. Izražavajući
nadalje čvrsto uvjerenje da „svi oblici ateizma istodobno predstavljaju slučajeve
kako pobjediva neznanja, tako i voljne tvrdoglavosti“, Carter napominje da je znao
pogriješiti pretpostavivši da je posrijedi isključivo pitanje uma, a ne srca. I tek
je nedavno – kako kaže – shvatio u kolikoj mjeri emocionalna reakcija na bol i trpljenje
osobu može gurnuti prema ateističkom svjetonazoru. Potreban nam je stoga nov apologetski
pristup koji uzima u obzir činjenicu da „svakodnevna životna trpljenja i boli odvode
od Boga više ljudi negoli čitava knjižnica protuteističkih knjiga“ – ističe u zaključku
Joe Carter.