Osvrt patra Lombardija na zbivanja u Pakistanu

Ubojstvo pakistanskoga katoličkog ministra Shahbaza Bhattija uslijedilo je nakon ubojstva muslimanskoga guvernera indijske savezne države Punjab, Salmana Taseera, kojega je s Bhattijem povezivalo protivljenje zakonu o blasfemiji. Upravo se na ta dva tragična događaja osvrnuo naš glavni ravnatelj pater Federico Lombardi, u uvodniku za informativni tjednik Octava Dies Vatikanskoga televizijskog centra.
Obojica su ubijena iz istoga razloga: zbog toga što su se protivili zakonu o blasfemiji, odnosno bogohuljenju, koji je po sebi doista bogohulan, jer je Božje ime uzrok nepravde i smrti. Međutim, jedan je bio musliman, guverner Punjaba, a drugi kršćanin, ministar za manjine u pakistanskoj Vladi. Obojica su znala da im je život u opasnosti, jer im se izravno prijetilo smrću. Ipak, nisu odustali od svoje borbe za vjersku slobodu, protiv nasilnoga fanatizma, i to su platili svojom krvlju – istaknuo je p. Lombardi te podsjetio da se u velikom govoru o vjerskoj slobodi, održanom Diplomatskom zboru u siječnju ove godine, Sveti Otac spomenuo hrabre žrtve guvernera Taseera.
A Bhatti je, prije samo nekoliko tjedana, rekao: „Molite za mene. (…) Ne mogu se, i ne želim vratiti natrag u ovoj obvezi. Suzbijat ću ekstremizam, i borit ću se za zaštitu kršćana sve do smrti“. Sada se njegov lik već ističe kao onaj hrabroga svjedoka vjere i pravednosti. Dok nas ova dva ubojstva ispunjaju užasom i strahom za sudbinu kršćana u Pakistanu, istodobno nas čudnovato nadahnjuju nadom, jer povezuju jednoga muslimana i kršćanina u krvi prolivenoj za istu stvar. Nije tu više samo dijalog uzajamnoga poznavanja, ili dijalog u zajedničkim obvezama za dobro ljudi. S dijaloga u životu prelazi se na dijalog svjedočanstva u smrti, po cijenu vlastite krvi, kako Božje ime ne bi bilo pretvoreno u sredstvo nepravde.
U sjećanju na Taseera i Bhattija, u zahvalnosti za način kako su živjeli i umrli, pravi štovatelji Boga nastavit će se boriti – a ako bude potrebno i umrijeti – za vjersku slobodu, pravednost i mir. Ima li snažnijega ohrabrenja za zajednički hod prema Asizu? – upitao je na kraju p. Lombardi.