Na općoj audijenciji Sveti Otac govorio o sv. Franji Saleškom

Današnju katehezu na općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. Sveti je Otac posvetio liku svetoga Franje Saleškoga. „Bog je Bog ljudskoga srca“, u ovim svečevim riječima otkrivamo pečat duhovnosti velikog učitelja Svetoga Franje Saleškoga, crkvenoga naučitelja, o kojem Vam danas želim govoriti– rekao je Benedikt XVI. na početku audijencije.
Sveti se Franjo Saleški rodio 1567. godine u plemićkom dvorcu svojih roditelja u Savoji. Nakon završenih srednjih nauka u Parizu, na sveučilištu u Padovi postigao je doktorat iz kanonskog i civilnoga prava. U to je vrijeme proživljavao snažnu duhovnu krizu čitajući djela svetoga Augustina i Tome Akvinskoga. Kao mladi student propitivao se o vlastitim spasenju i o predodređenima za pakao, strahujući da i on nije među njima. Iako se žarko molio, ipak se nije mogao osloboditi od te sumnje. Na vrhuncu kušnje, u dominikanskoj crkvi u Parizu otvorio je svoje srce: Ma što se dogodilo, Gospodine, ... bez obzira što si sa mnom naumio ... uvijek ću te ljubiti, ufati se u tvoje milosrđe... Gospodine, uvijek ćeš biti moja nada i moje spasenje na zemlji živih. Dvadesetogodišnji Franjo našao je pak mir u oslobađajućoj Božjoj ljubavi. To će biti tajna njegova života, a otkrivamo je u njegovu glavnome djelu „Rasprava o ljubavi Božjoj“ – ustvrdio je Benedikt XVI.
Pobijedivši očev otpor – kako je rekao Sveti Otac – odazvao se Gospodinovu pozivu i za svećenika je zaređen 18. prosinca 1593. godine, a 1602. godine već je postao ženevskim biskupom, upravo kad je Ženeva bila tvrđava kalvinizma i zato se sjedište biskupije nalazilo u Annecyu. Unatoč tome, njegov život i naučavanje utjecali su snažno na onodobnu Europu i na sljedeća stoljeća. Neumorni apostol, propovjednik, pisac, čovjek molitve i rada, zauzet u ostvarivanju ideala Tridentskoga sabora, vodio je rasprave s protestantima uvjeren da je najučinkovitiji osobni odnos i ljubav, a ponajviše se isticao kao dušobrižnik, duhovni vođa. Sa svetom Franciskom de Chantal osnovao je redovničku obitelj Sestara od pohođenja, a za svećenike Družbu oblata. Preminuo je 1622. godine u 55. godini života – rekao je Papa govoreći o njegovu mukotrpnom životu i apostolskoj gorljivosti.
Premda je relativno kratko živio – naglasio je Papa – iz njegova se lika žari rijetka punina, a očituje se u vedrom intelektualnom traženju i u bogatstvu njegovih osjećaja i u blagosti njegova poučavanja koje je snažno utjecalo na oblikovanje kršćanske savjesti. Ljudskost i širina srca izrazite su njegove vrline. Njegovo je shvaćanje ljudskosti bilo mnogostruko: kultura i ljubaznost, sloboda i nježnost, plemenitost i solidarnost, te jednostavnost i neposrednost – primijetio je Benedikt XVI.
Govoreći o njegovim spisima, Papa je rekao da je djelo Filotea za ono doba bilo neuobičajeno, čak revolucionarno, a Svetac zapravo poziva sve koji žive u svijetu, u obiteljima, na kraljevskim dvoru ... i posvuda da budu Božji, odnosno na svetost. A dokument kojim papa Lav XIII. proglašava svetoga Franju Saleškog crkvenim naučiteljem upravo naglašava prošireni poziv na svetost. Upućen je dakle poziv laicima da u svojim sredinama teže svetosti, što izričito naglašava i II. vatikanski sabor i duhovnost našega vremena ističući sklad između molitve i aktivnosti – primijetio je Sveti Otac.
Osvrnuvši se pak na njegovo djelo Theotimus, Papa je rekao da je djelo namijenjeno zrelom kršćaninu, te je stoga složenije s točnim viđenjem ljudskog bića, odnosno antropologije: razumna je duša poput skladne arhitekture, sazdane oko jednog središta, koje naziva, poput drugih mistika, 'vršak“, „vrh“ duha, odnosno „dno“ duše. U toj točki razum, prošavši kroz sve svoje faze “zatvara oči“ i spoznaja se stapa s ljubavlju – piše svetac. A da je ljubav u temelju svega, Sveti je Franjo Saleški potvrdio slavnom izrekom: Savršenstvo svemira je čovjek; savršenstvo čovjeka je duh, ljubav je savršenstvo duha, a milosrđe je savršenstvo ljubavi – rekao je Benedikt XVI.
Govoreći pak o njegovu djelu 'Rasprava o Božjoj ljubavi' Papa je rekao da u tome predivnom spisu svetac tvrdi da ljudsko srce po svojoj naravi žudi za Bogom. Govoreći o ujedinjenju između Boga i čovjeka svetac rabi slike iz međusobnoga odnosa. On Boga opisuje kao oca i gospodina, zaručnika i prijatelja, kao majku i hraniteljicu, kao sunce čija je noć tajanstvena objava. Takav Bog vezama ljubavi,odnosno istinskom slobodom, privlači k sebi čovjeka; ljubav ne poznaje silu a njezinoj se snazi pokorava sve, od nje ništa nije jače. Ljudska se volja ostvaruje u potpunom pokoravanju volji Božjoj i onome što Bogu godi, a sve očituje u stvarnoj ljubavi prema bližnjemu u „ekstazi života i djela“ – kazao je Benedikt XVI.
U doba poput našega, koje traži slobodu, čak nasiljem i nemirima, ne treba promaknuti aktualnost ovoga velikog učitelja duhovnosti i mira, koji, govoreći o stvarnosti ljubavi, svoji učenicima predaje „duh istinske slobode“. Sveti je Franjo Saleški primjeran svjedok kršćanskog humanizma, svojim životom i književnim djelima podsjeća da je u dubini ljudskog srca upisana nostalgija za Bogom i da se samo u Njemu nalazi prava radost i potpuno ostvarenje – zaključio je Benedikt XVI.
Pozdravljajući hodočasnike na raznim jezicima, hrvatsku je skupinu hodočasnika pozdravio riječima: "Radosno pozdravljam sve hrvatske hodočasnike, a osobito vjernike iz župe Svetog Leopolda Mandića iz Orehovice te iz župe Uskrsnuća Kristovog iz Sesvetskog Kraljevca. Moleći na grobu apostola Petra, nasljedujte njegovo svjedočanstvo vjere prepoznavajući u Isusu iz Nazareta Sina Božjega i svoga Spasitelja. Hvaljen Isus i Marija!"
Evo dojma jednog našega hodočasnika: