Svijet je sve agresivniji protiv života

Izazov je vrlo ozbiljan. Radimo u svijetu koji je sve agresivniji u odnosu na ljudski život. Naše je poslanje stoga sve važnije i zahtijeva novo zalaganje – tim je riječima biskup Carrasco De Paula, predsjednik Papinske akademije za život, 24. veljače otvorio XVII. opću skupštinu te ustanove. Ostajući na istoj crti kao i njegovi prethodnici, biskup De Paula – koji je za predsjednika spomenute akademije imenovan 30. lipnja prošle godine – istaknuo je da se u središtu njihova rada ne nalazi neki apstraktni pojam, kao ni neka ideologija, nego konkretna osoba. Tako da bi se – kako je rekao – Papinska akademija za život mogla zvati „Papinska akademija za osobu“. U svijetu koji je tako agresivan prema životu, naše je poslanje snažno isticati potrebu zaštite čovjeka u njegovoj cjelovitosti – istaknuo je biskup.
Pozvani smo suočiti se s vrlo slojevitim temama koje zahtijevaju veliku znanstvenu, tehničku, teološku, etičku i moralnu stručnost – primijetio je biskup te dodao da se zbog toga, a posebno zato što je tu riječ o dostojanstvu ljudske osobe, okupljaju međunarodne radne skupine. Napomenuvši nadalje kako se, primjerice, bračne parove koji imaju problema s plodnošću gotovo uvijek upućuje u ustanove koje primjenjuju umjetne tehnike, biskup je primijetio kako ih nitko ne šalje u centre koji liječe ljudsku neplodnost. A na tom je području postignut veliki napredak. Najčešći je savjet čak da se ne gubi vrijeme na uzaludne pokušaje – upozorio je biskup te napomenuo da taj mentalitet valja nadvladati kako bi se vratila nada posebno osobama koje ne namjeravaju pribjegavati umjetnim načinima prokreacije.
Što se pak tiče ciljeva ove skupštine, biskup je prije svega istaknuo želju da se pokaže koliko je važno staviti svima na raspolaganje jedno izvanredno bogatstvo, a to je pupčana vrpca. Valja nadvladati kušnju da ju se baci kao da je neki višak, ili da ju se zadrži za sebe, iako se možda zna da će biti malo mogućnosti za njezinu uporabu. Drugo što bismo željeli pokazati jest to da se pred problemima koji se pojavljuju nakon izazvanoga prekida trudnoće, ne može nikako govoriti o sindromu. Sindrom je točno određeni klinički pojam, a u slučajevima postabortivnih pojava nikako se ne može govoriti o sindromu. Posljedica zacijelo ima; one mogu biti lagane ili čak traumatske, i dovesti do vrlo teškoga psihološkog stanja, čak i u cijeloj obitelji. Riječ je o stanjima koja valja procijeniti kako bi se pomoglo pogođenoj osobi. Ali, mora biti jasno da tu nije riječ o sindromu – istaknuo je predsjednik Papinske akademije za život.