Predstavljena knjiga 'Čuvari života. Suvremenost enciklike 'Humanae vitae'
Četrdeset godina nakon objavljivanja enciklike Humanae vitae, kad je već postalo jasno
da je propala seksualna revolucija, 18. je veljače na Lateranskom sveučilištu predstavljena
knjiga o valjanosti odrednica dokumenta Pavla VI. Knjiga je objavljena pod naslovom
„Čuvari života. Suvremenost enciklike Humanae vitae, a autorica je poznata talijanska
profesorica Lucetta Scaraffia, s rimskog sveučilišta 'La Sapienza'. O knjizi su
govorili msgr. Enrico dal Covolo, rektor Lateranskog sveučilišta, novinarka Ritanna
Armeni, te poznati talijanski novinar i urednik dnevnika il Foglio Giuliano Ferrara,
a iz Zbora za nauk vjere govorio je pater Hermann Geisler i na kraju sama autorica;
skupom je predsjedao msgr. Luis Ladaria, tajnik Zbora za nauk vjere. Mons. Dal
Covolo istaknuo je da je enciklika Humanae vitae, objavljenja 26. srpnja 1968. godine,
„sve aktualnija u svjetlu znanstvenih otkrića“. U ono je doba naišla na osporavanja
i u crkvenim krugovima – istaknuo je – te je prisutnima ispričao do sad nepoznati
detalj. Jedan predsjednik biskupske konferencije iz vrlo važne države u Latinskoj
Americi u ime biskupa je u brzojavu papi Pavlu VI. očitovao živo i odlučno protivljenje
objavljenom tekstu. Papa ga pozvao u Rim i zatražio da na koljenima moli oproštenje
kazao je monsinjor i dodao: U 60-im se godinama htjela neograničena spolna sloboda,
dobrim dijelom i katolici, a glasila su rasprave o pobačaju i rastavi brka prikazivala
kao ratne izvještaje. Poruka je dakle enciklike u ono vrijeme bila vrlo odvažna, a
danas je sasvim aktualna jer seksualnost promatra u dubokom duhovnom smislu prave
slike ljubavi Presvetoga Trojstva – istaknuo je Dal Covolo. Novinarka Ritanna
Armeni, poznata po nastupima protiv pobačaja, istaknula je svoju laičnost i rekla
da ne vjeruje u Boga, te da smatra da se u ono doba vodio sukob između „dosljednosti
Crkve i društvenih suprotnih prohtjeva“. To potvrđuje činjenica – dodala je – raširene
uporabe pilule, čak i one dan poslije, pobačaja i odvajanja spolnosti od začeća. Enciklika
je u tim okolnostima zaista bila proročka jer je navijestila modernog čovjeka – rekla
je i dodala kako se ne slaže s Crkvom o istospolnim i predbračnim zajednicama. I
Giuliano je Ferrara rekao da govori kao nevjernik, ističući da je svaka promjena odraz
svoga vremena, te da u tome kontekstu valja promatrati proširene obitelji, nove oblike
suživota i istospolne unije. Ako se čovjek ima razvijati u tome pravcu, onda bi trebao
potaknuti i naprednjački optimizam – ustvrdio je. Neovisno o tome, pojasnio je zašto
je u svome dnevniku objavio encikliku „Humanae vitae“. Smatrao sam da se tako borim
protiv odbacivanja života, da ga se ne može dotle ponižavati i zlostavljati – pojasnio
je Ferrara. Pater Herman Geisler smatra da je enciklika „velika potvrda ljudskih
i kršćanskih vrednota, jer je vrlo brzo postala „znak protivljenja ne samo u zapadnom
društvu, obilježenom seksualnom revolucijom, nego i u širokim krugovima Crkve, pod
utjecajem svjetovnog duha“. Istaknuo je kako knjiga potvrđuje da je enciklika kao
i sav katolički moral nepobitno opredjeljenje za život, dostojanstvo osobe i posebice
bračne ljubavi. Zaključujući govor rekao je da je enciklika jedan od najistaknutijih
postkoncilskih proročkih dokumenata. Profesorica je pak Lucetta Scaraffia spomenula
problematičnost analize jer četrdeset je godina kratak rok znajući da Crkva tisućljetnom
mudrošću gleda na sve. Ipak su se u ovome razdoblju – ustvrdila je – urušile brojne
utopije dvadesetog stoljeća. A seksualna revolucija '68-me, brodolom obitelji te poplava
rastava dokazali su tko je bio u pravu. Obećavana je sretna obitelj, da će muževi
biti pažljiviji kako ne bi ostali bez supruga te da će svi živjeti sretni i zadovoljni.
A naprotiv uvjerili smo se da je oslabila ljudska kvaliteta društva, a što tek reći
o tome da su se mladi prije ženili radi spolnoga života, dok danas žele ostati vječni
neženje. Papa Pavao VI. je već onda shvatio kamo ide zapadno društvo – zaključila
je profesorica Scaraffia.