Nastavljajući promišljanja o dokumentima II. vatikanskog sabora u današnjem se prilogu
za našu radio postaju pater Kowalczyk osvrnuo na dokument Presbyterorum ordinis. Crkva
se ne može obnavljati ako se ne obnavljaju svećenici, ova tvrdnja nije znak klerikalnog
mentaliteta nego istina, ukorijenjena u strukturi Gospodinove Crkve. Sabor podsjeća
da je Krist neke učenike postavio 'kao službenike' tako da u zajednici vjernika imaju
svetu vlast reda da prinose žrtvu i opraštaju grijehe – istaknuo je pater Kowalczyk. Drugi
vatikanski sabor također podsjeća sve „ na dostojanstvo reda prezbitera u Crkvi“,
ali i opominje da prezbiteri „ne padaju s neba“ nego se uzimaju iz vjernoga puka i
„među drugim ljudima žive kao braća među braćom“. Svećenici dakle imaju biti svjesni
dostojanstva svoga zvanja, ne uzdizati se poradi toga, jer ne posjeduju ništa što
nisu primili. Na umu trebaju uvijek imati riječi svetoga Augustina: „Za vas sam biskup,
s vama sam kršćanin“ – kazao je pater Kowalczyk. Saborski dekret navodi tri temeljne
dužnosti svećenika: naviještanje evanđelja, dijeljenje sakramenta i služba ljubavi.
Svećenik se ima sjećati da nije njegova zadaća naučavati svoju mudrost nego riječ
Božju. A ipak to se naučavanje ne sastoji u automatskom ponavljanju iste formule nego
u primjenjivanju vječne istine evanđelja u stvarne životne prilike – istaknuo je pater.
II. vatikanski sabor, veli pater Kowalczyk, ističe potrebu zajedništva u odnosima
između biskupa, svećenika i đakona, između klera i redovnika. No nije riječ o solidarnom
skrivanju problema koje naprotiv valja proučavati i rješavati. Sabor govori o „duhovnom
zajedništvu“ što omogućuje da se svećenici uzajamno pomažu, da zajedno pridonese općem
dobru Crkve – zaključio je pater Kowalczyk.