Uz liturgijska čitanja 7. nedjelje kroz godinu razmišlja pater Sebastian Šujević

Zapovijed da ljubimo bližnjega nije bila nepoznata u Starom zavjetu prije Isusa. Zapravo u Starom Zavjetu se nikada nije mislilo da se može ljubiti Boga bez zanimanja za bližnjega. U Mudrim izrekama potvrđuje se izjava koju Isus, čini se ponavlja gotovo istim riječima: "Ako je tvoj neprijatelj gladan, daj mu kruha..., ako je žedan, daj mu vode... i Gospodin će te nagraditi "(usp. Izr 25,21 - 22).
U njenoj formulaciji, u njenom sadržaju i njenom snažnom zahtjevu, Isusova zapovijed je nova i revolucionarna. Nova je po svojoj sveobuhvatnosti, njenom širenju u vodoravnom smislu: ne poznaje ograničenja bilo koje vrste, ne uzima u obzir iznimke, granice, rase, religije, već se obraća čovjeku u jedinstvu i jednakosti svoje prirode. Isto tako nova je po mjeri, intenzitetu, zbog svog okomitog širenja. Mjera nam se daje po modelu koji nam biva predstavljen : "Dajem vam novu zapovijed: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge" (Iv 13,34). Mjera naše ljubavi prema bližnjemu je ljubav kojom Krist nas ljubi; ista ljubav kojom Otac ljubi Krista, jer: "Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja ljubio vas" (Iv 15,9). Bog je ljubav (1 Iv 4,16), a u ovom se očituje ljubav njegova: on nas je prvi ljubio i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše (1 Iv 4,10). Nova je po razlogu koji nam se daje: ljubiti zbog ljubavi Božje, zbog istih njegovih božanskih razloga; isključivo bez interesa, čistom ljubavlju, bez primisli o nagradi (Matej 5,46). Ljubite se kao braća i sestre, ljubavlju koja traži dobro osobe koja se voli, ne vlastito dobro. Ljubiti kao Bog koji ne traži dobro osobe koju voli, već stvara dobro u njoj ljubeći je. Nova je jer je Krist uzdiže na razinu same Božje ljubavi. Da je židovsko poimanje bilo moglo dopustiti vjerovati da se bratska ljubav izjednači s drugim zapovijedima napravilo bi potrebni korak (Lev 19,18). Kršćanska vizija joj daje središnje mjesto, jedinstveno. U Novom Zavjetu, ljubav prema bližnjemu neodvojivo je povezana sa zapovijedi ljubavi prema Bogu.
Neprijatelji nisu samo oni koji nas mrze i vrijeđaju, oni s kojima imamo nepomirljive sukobe; već i oni koji pogrešno misle drugačije od nas, oni koji nas ostavljaju samoći, ne primjećujući nas. Na ljubavi je za njih stvoriti prilike susreta i otvaranja, pokušati probiti vlastiti krug, obnoviti gostoprimstvo, prkoseći ravnodušnosti. Ako se želi započeti dolazak Kraljevstva, moramo promijeniti način suživota i vrednovati susret. Prijateljstvo ne samo da se daje, mora se i primiti s istim zalaganjem, i tako će procvjetati i priznanje, prepoznavanje, druga polovica iste ljubavi. Nije dovoljno ljubiti bližnjega i Boga, mora se dopustiti biti voljeni ako se ne želi odustati od odgovora koje nam Bog daje u bližnjemu.
Danas, kao kršćani, želimo prevladati mnoge od tih ograničenja. Nema više heretika, tu su odijeljena braća, ali – sugovornici; ne gledamo na ono što razdvaja, već prije svega na ono što nas ujedinjuje; ne osuđujemo a priori veliki blok nekršćanskih religija, vidimo i u njima autentične vrijednosti, ljudske i pred – kršćanske, koje nam omogućuju stupiti u dijalog. No, polemiziranja i netolerancija uvijek vrebaju. Pokazuje se još jednom da bez ljubavi, sve je ispraznost nad ispraznošću. Ljubav je temelj svakog građenja, svakog usavršavanja. Ljubav je temelj naše autentične osobnosti – naše i drugoga, obostrano.